Sinovi povijesti
Iz Rukopisa Viktora DŽevlana “Zovu me Sjećanja na Heroja generala Slobodana Praljka”Ratniče, počivaj u miru
Prije presude u Haagu često je čitao ovaj sonet:
Umoran vapim ja za smrću trajno,
Kad vidim prâvû Zaslugu u bijedi,
I jadno Ništa odjevèno sjajno,
I čistu Vjernost čija riječ ne vrijedi,
I zlatnu čast na krîvo dátu mjesto,
I djevičànsku čednost kao drolju,
I Savršenstvo ukaljano često,
I Moć što Slabost uzima joj volju,
I Znanje što mu Vlasti vežu usta,
I Ludost koja nadzirat Um zna,
I Iskrenost što tek je Glupost pûsta,
I Dòbro što je rob u službi Zla:
Umoran rado ù smrt bih i tamu,
Kad ljubav ne bih tim pustio samu.
OBLJETNICA smrti generala koji je rekao: “Nisam ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu”
Nije umro, On je živ!
Nije umro
On je živ
dobroćudni
Hrvat div
Nije umro
navjek živi
dok se Hrvat
Njemu divi
Nije umro
nije kriv
preponosni
Hrvat div
Zlobni ljudi
prave jude
nepravedno
Njega sude
Nije umro
nit je kriv
naš ljudina
Hrvat div
TROPOLJE.INFO
Continue Reading
