BiH
Ante Antek Brajko……..Očenaš ……
Danas u crkvi kod Pučke mise
kao svake Nedilje svete
mislim, otprilike svuda je ovako
misli svima lutaju, lete,
Duše molitve sriču u ritmu usne se miču,
neki ponizno kleče, neki u plafon zuje,
u dnu crkve žamor se čuje
uglavnom uobičajeno prije mise tako i tu je
I krene misa, preporučim se
molim za sviju, pokojne i žive, nakane mnoge,
da nikom riči moje ne štete
dok misa teče, a misli opet lete, lete
Kod molitve Očenaša svatko svoje srce iznaša
tek u tom trenu ugledah ruke starca
koji od početka mise kod mene stoji, sjedi
okrenuo dlanove ponizno k nebu
sklopljenih očiju moli, kose mu sijede, bijele, blijede,
Ruke od žulja, dlanovi ispruženi k nebu
na njima posjekotine i rane kakve li pamte dane
u njima vidim sve, sve teške dane sklopljene oči,
bore na starčevu licu ocrtavaju povijest ,
u crtama lica rasuta dica, ratne rane,blagdane,sahrane
usne njegove tiho mole …Koji jesi na nebesima …
u tim riječima starina živi, svomu Bogu se divi,
njemu misli za vrime mise svete ne lete
Nakon prizora ovog nađoh se usred Očenaša
neka toplina me grli, pružam ruke Tebi Oče
misli ovaj put k nebu lete, srce jače lupa
Starac i ja molimo skupa. Amen!
Continue Reading
