Olimpijske igre 2024., održane u Parizu, pamtit će se po mnogo čemu. Bilo je sportskih rekorda, veselja, suza, pokoje ponašanje pojedinaca, koje nije u duhu olimpizma i u skladu s njim. Oboreni su i rekordi u posjećenosti olimpijskim borilištima, a pamtit će se i kontroverzno, po mnogima i skandalozno, otvaranje. Kršćani diljem svijeta bili su zapanjeni nekim scenama s otvaranja, koje su brojni duhovni i moralni autoriteti više nego osudili. Netko se na otvaranju Igara previše zaigrao. Nije vrag da nije znao da politici nije mjesto u olimpijskoj butigi.
Bit će još priča o boksačici s viškom XY kromosoma, koja je premlaćivala kolegice po načelu “udri muški”. Neki su to doživljavali kao dopušteno nasilje nad ženama! Nadamo se da se na budućim Olimpijskim igrama neće pojaviti netko tko će u nekom sportu biti pobjednik i u muškoj i u ženskoj konkurenciji! Naravno, pamtit će se i spektakl zatvaranja u kojem je Tom Cruise ukrao show “prepisanom” scenom iz filma “Nemoguća misija”. Olimpijsku zastavu iz Grada Svjetla odnio je na motoru u Los Angeles, grad filmskog spektakla, gdje će se za četiri godine održati sljedeće Olimpijske igre. Već postoje scenariji blockbusterskog otvaranja u Los Angelesu 2028. godine, ako se ne umiješa umjetna inteligencija i ukrade show hollywoodskim velemajstorima spektakla.
Porodični odmor u špici sezone u Morenia All Inclusive Resortu? Ovo su cijene.
No, vratimo se na početak. Prve Olimpijske (antičke) igre održane su 776. godine prije Krista u slavu grčkog boga Zeusa u grčkom svetištu Olimpiji na Peloponezu u starogrčkoj državi Elidi. Valja podsjetiti na to da je vrlo vjerojatno da su se i prije tih igara u Olimpiji održavala neka jednostavna sportska natjecanja. Olimpijske igre održavale su se svake četvrte godine, a razdoblje između njih nazivalo se olimpijadom. Prve moderne Olimpijske igre održane su 1896. u Ateni. Zimske olimpijske igre održavaju se dvije godine nakon onih Ljetnih, a 1984. domaćin je bilo Sarajevo.
Sportaši iz BiH ponovno se na Olimpijskim igrama nisu proslavili. Od osamostaljenja BiH nije osvojila ni jednu olimpijsku medalju. Nadali smo se da će Lana Pudar biti ta, ali nije išlo, no utrla je put za eventualni uspjeh u Los Angelesu. Blizu medalje bila je i džudašica Larisa Cerić koja je završila na solidnom sedmom mjestu. Bh. sportu za sada ostaju u sjećanju olimpijske medalje što su ih osvojili sportaši iz BiH iz vremena dviju Jugoslavija. Među njima su brojni osvajači medalja u kolektivnim i pojedinačnim sportovima. Puno je razloga zašto od 1992. godine, kada je osnovan Olimpijski odbor BiH, ni jedan sportaš nije osvojio olimpijsku medalju za BiH. Naravno da ima sportaša koji su rođeni u BiH s olimpijskom medaljom, ali za druge države. To je tema za politologe i sociologe, ne samo za sportske analitičare.
Republika Srbija sebi pripisuje olimpijske uspjehe sportaša u bivšoj državi, ali nitko ne može oduzeti medalje sportašima koji ih drže u svom domu izvan Srbije. Nadamo se da će vrhunskom sportu u BiH ipak bolje krenuti i da neće biti aktualan vic o Muji i njegovu psu. Mujo se hvalio ekipi za šankom:
– Kad moja omiljena momčad gubi utakmicu, moj pas zavija, zavija!
– A kako se ponaša kad tvoja omiljena momčad pobjeđuje? – upitaše ga.
– Nemam pojma, kupio sam ga prošle godine – objasni im Mujo.
Vjerujemo da su klubovi, sportski savezi i djelatnici te sportaši u BiH shvatili da nema olimpijske medalje, kao i samog plasmana na Olimpijske igre, bez redovitog, upornog i sustavnog treniranja, zalaganja, volje, želje za uspjehom i snova. Michaela Jordana novinari su pitali:
– Je li bilo dana kad vam se nije išlo na trening?
– Uh, bilo je puno dana kad mi se nije išlo na trening.
– I što ste radili kad vam se nije išlo na trening? – bili su znatiželjni novinari.
– Otišao bih na trening – odgovorio je.
No, valja se prisjetiti prve olimpijske medalje koju je osvojio sportaš rođen na području BiH. Riječ je o Mostarcu Aloisu Podhajskom koji je na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine za Austriju osvojio brončanu medalju u konjičkom sportu. Čuli smo i to da je prvi Bosanac s olimpijskom medaljom bio – Hercegovac! Nije bitno, važno je to da je iz BiH.
I u Parizu se pokazalo da Hrvati spadaju među najsportskije nacije u Europi i svijetu. Po broju osvojenih medalja u Parizu na broj stanovnika na četvrtom su mjestu u Europi! Eh, da je tako i sa sportskom infrastrukturom. Split i dalje ostaje najsportskiji grad u svijetu. Teško da postoji grad koji od Splita ima više olimpijskim medalja na broj stanovnika. Ostaje žal za još pokojom medaljom hrvatskih sportaša kojoj su bili tako blizu. No, približili su joj se za sljedeće Olimpijske igre.
Olimpijske medalje, naravno, imaju i svoju duhovitu stranu. Kad se jedan skakač s motkom iz Istočne (komunističke) Njemačke hvalio kako je preskočio visinu od pet i pol metara, zajedljivci su mu uzvratili:
– Što ti to vrijedi kad je Berlinski zid visok šest metara!
U jednoj državi otvarale su se hipotetske Olimpijske igre, a predsjednik je svoj napisani govor počeo čitati ovako:
– O, o, o…
Dopredsjednik mu je prišao i šapnuo mu:
– Ne čitaj to, to su olimpijski krugovi!
Aktualizirao se vic o brzim sportašima:
– Što radi Kenijac Wanyonyi, osvajač olimpijskog zlata u utrci na 800 metara, kada zakasni na autobus?
– Pričeka ga na sljedećoj autobusnoj postaji!
