Tjedni Komentar Vrati dite materi… Groblje Mira na Bilima nebi postojalo da nije bilo generala HVO Ilije Ile Vrljica…….

. Kad se obznani istina, krene lavina komentara i verzija “istine” a samo jedna je istina. Cjelokupni svibanj je mnogostruko obilježen tragedijom i zločinima iz 1945 godinu, koja se lažno predstavlja kao “oslobađajuća” a velikoj većini hrvatskoga ( i drugih) naroda je bila zločinačka, smrtonosna,  tragična,  “zabetonirana” šutnjom, strahom i krivnjom naraštaja….  Egzekutori nisu znali zakon Božji koji kaže ” krv žrtve nevine je sjeme  vječnoga života” .. vječno živi uspomena na “zločin bez osude”  izvršen nad zarobljenicima (vojskom i civilima) sa obiteljima i djecom koji su tražili spas u civiliziranim zemljama Europe, a našli izdaju , predaju i smrt.  Malo preživjelih je šutnjom sačuvalo život i istinu u režimu zla. Konačni pobjednik je istina, sama iz zemlje izlazi, po osobama koje nisu ni sanjale šta će naći kad su  odlučili istraživati.  Danas znamo razmjere zla, laži i prijevare, sudionike u zločinu, egzekutore i  komunizam je osuđen u svijetu, ali nije u Hrvata…. Čekamo taj dan i molimo Boga, zahvaljujemo  za  dokaze, nijemi svjedoci zločinačkog čina i uma. Počivale u miru sve duše mučeničke.

Zlo se grčevito bori…zabranjena je Misa u Bleiburgu, ali  narod hodočasti na stratišta i grobišta, u crkve mučenika. Slijedom istog ove godine je obilježena obljetnica zločina u Macelju, a završna Sveta Misa će biti na Stolačkom stratištu i grobištu 28,svibnja 2023.

Obzirom da je Bleiburg kao središnje mjesto obilježavanja zabranjeno, prirodno bi bilo da na Groblju Mira na Bilima bude središnje završno Misno  sjećanje i zahvalu žrtvama (njihova krv je sjeme našeg života i opstanka na didovini).

Vječna hvala i pokoj vječni žrtvama  “komunističke krvave egzekucije”.

Komentarom “vrati dite meteri ”  ističemo kako svatko treba raditi ono za šta je zadužen, Odjel za branitelje pri HNSu ima svoju zadaću i  dobro rade,  a obilježavanje povjesnog zločina nad hrvatski narodom je  nešto što je izvan njihove nadležnosti. Odjel može i treba sudjelovati ali Groblje Mira je središnje mjesto za  Svetu Misu i obilježavanja žrtve bez groba i grobišta, to je mjesto gdje nam nitko ništa ne može zabraniti, to je mjesto gdje možemo obilježiti sve novootkrivene istine, a grobišta dostojanstveno posjetiti.

Hvala Mili Pušiću predsjedniku Udruge dragovoljaca Mostara, nositelju projekta, ali  Groblje Mira (propustom) nije pozicionirano na razini kako je projektirano, ZAVRŠNO MISNO SLAVLJE treba biti uvijek na Groblju Mira.

Poznat je nositelj ideje od početka, dogodili su se neki nesporazumi, narod osuđuje svaku svađu koja se reflektira na  hrvatski interes. Nekako izvire na scenu taj nemili događaj i nesporazumi oko teksta o proslavi 30 te obljetnice. Svi koji se bave poslom “u ime naroda i branitelja” moraju biti spremni savladati svoj ego, razgovarati, izvinuti se jedan drugom i priznati svoj dio  pogreške. U takvim situacijama nema pobjednika i pobijeđenih, a ako se to ne dogodi, štetu i cijenu plaća narod. U ovom slučaju Groblje Mira je izvan cilja i početne projektne ideje. Vidljiv je nedostatak glavnog menadžera i začetnika    generala Ilije- Ile Vrljića. Za Groblje Mira i Crkvu  je nadležna Župa i Župnik u Gorancima.

Župu i Crkvu vodi župnik,  projekt vodi investitor-menadžer a Tajništvo i Predsjednik vode Udrugu, dakle neka svatko radi svoj posao. To bi značilo “vrati dite materi”….Znano je kako je projekt-investitor Ile Vrljić i voditelj projekta, a zemlja na kojoj je izgrađeno groblje je dio investiranja u projekt, kao i zemljište…Zahtjevan posao u kojem su mnogi žrtvu podnijeli, investitori, nadzorni odbor i izvođači radova, dakle neka svatko radi svoj posao,

Groblje Mira ideja i projekt je iznad “operativnog održavanja spomenika” to je proces upravljanja “živom materijom” koja se svakodnevno dopunjuje i potrebne su menadžerske sposobnosti i intervencije.

Udruga je zadužena za “Lipanjske zore”, održanje istine, sjećanje  naraštaja, kontakt sa živim članovima obitelji, te u upravljanje Udrugom  uvesti djecu poginulih branitelja ako ima zainteresiranih, a ako nema uključiti mlade koji žele raditi i sačuvati uspomenu na sve poginule. Utemeljitelji “Lipanjskih zora” su još živi ( Petar Zelenika i Jadran Topić) i mudro bi bilo povezati mlade željne razgovora kroz neki “sat braniteljski”

Radi  budućnosti i istine “gospođa spisateljica i braniteljica koja je krivo prezentirala i jednom riječju “povijest unakazila” treba se ispričati svim živim i mrtvim pripadnicima III Cimske bojne i generalu, ( bez rasprave jel znala ili ne šta čini) Zato postoji stara mudroslovica “Tko radi taj i griješi” ili “onaj tko ne radi ima samo jedan grijeh- ne radi”

Svi koji pišete “svoje” istine o Domovinskoj povijesti, dužni ste razgovarati sa sudionicima koje na bilo koji način  spominjete u svojim djelima. Kad je Domovina i narod u pitanju, ego se mora satrati u zemlju da ga nema, (svi smo prah i pepeo)…morate svi razgovarati i ispričavati se za izrečeno i učinjeno a sve radi dobrobiti naraštaja…..”vrati dite materi” jer majka je njegov spas.

Autor:  Mladen Ljubić Vajta