Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov Uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret.
Znam, teÅ¡ko je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugaÄije i da život viÅ¡e nema kraja. Patnja Äesto zatvori ljudsko srce a Äovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku rijeÄ. Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije naÄ‘emo na uzmaku. Dolaze trenuci razoÄaranja kada se prijatelji razdvoje, kada se brak razbije, kada se dom i obitelj razdijele, kada te napusti najdraža osoba, kada djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. DoÄ‘u dani kada se raspe novac, kada odijelo postaje pohabano, kada su kosti teÅ¡ke i kada se glava prigiba prema zemlji.
DoÄ‘u dani jeseni, kada je teÅ¡ko nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od srediÅ¡ta života. Dok smo bili mladi, kada nas je radovalo sunce, i kad smo trÄali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naÅ¡e i vjerovali smo da ćemo graditi drugaÄiji svijet nego naÅ¡i roditelji i djedovi. A onda doÄ‘e dan kada ptice i laste odlaze, kada priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugaÄije zavrÅ¡ilo.
To je trenutak kada je Bog blizu, kada hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kada ti prilazi iza leÄ‘a da ga jedva primijetiÅ¡, kad te naÄ‘e umorna na jastuku, teÅ¡ka za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razoÄarana, zagleda ti se u oÄi i zove da se vratiÅ¡. Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeÅ¡ se vratiti u mladost, ne možeÅ¡ opet iznova poÄeti brak, ne možeÅ¡ vratiti djecu na ognjiÅ¡te, kako opet zapoÄeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizljeÄivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti druÅ¡tvo, zaustaviti ratovi? Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vjeÄna, duhovna. ÄŒim malo pogledaÅ¡ prema gore, podigneÅ¡ oÄi, nada ti se već smijeÅ¡i, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato. Nada nikad ne umire. Ona vjeÄito uskrsava. Naći ćeÅ¡ je uvijek iza tugom ispunjenog plaÄa, iza gubitka, iza neprospavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaniÄkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeÅ¡ zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.
Uskrsni se ponedjeljak obiÄno naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. EvanÄ‘elist Luka nas naime izvjeÅ¡tava da su dvojica uÄenika otiÅ¡la iz Jeruzalema razoÄarana Å¡to je Isus umro i nije ispunio njihova oÄekivanja i nade. On je bio velik, kažu oni, prorok, silan’ na djelu, lijeÄio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve lijeÄila. On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznaÄ‘ima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije oÄituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i zapoÄinju novi život. Ono Å¡to ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji Äin.
Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati Å¡ireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te Å¡titi i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno. Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i naÅ¡eg života. On nas zove da se vratimo u srediÅ¡te svoga srca, da mu uputimo rijeÄ povjerenja i da oÄekujemo preobražaj svoga života. NiÅ¡ta nije izgubljeno. Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac Äeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da poÄ‘eÅ¡ na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeÅ¡ Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.
Opet je ÄovjeÄanstvo jedna obitelj oko svoga Oca. Zemlja je ponovno popriÅ¡te Äovjekoljubivosti. Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, viÅ¡e ne vjerujeÅ¡ i ne moliÅ¡. Ti znaÅ¡ razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano Äeka.
Sretan ti drugi dan Uskrsa! Tomislav IvanÄić tropolje.info
