Pssssttt…
Polako,tiho…
Ne budi dušu sanjara…
Prođi nečujno na prstima,
Pusti je da sanja…
Da sanja pupoljke svibanjske,
I osjeti,udahne,mirise beharske…
Dok pored mosta starog izbljedelog
Sakrivena od pogleda urokljivih,
Sa poluosmjehom na licu,
Čeka ushićeno dragoga svoga…
I dok skute halje svoje prpošne,
Nervoznim nježim prstima stišće,
Očima zvjezdanog sjaja od ljubavi,
Poput mlade breze na vjetru,
Naginje se iza zida starog,
Ne bi li dragoga svoga,
Dušu duše svoje ugledala,
Ne bi li se u rijeci radosti te,
U pjesmi ljubavi te,
Zauvijek izgubila….
Psssttt…
Polako,tiho…
Nečujno na prstima prođi…
Pustu dušu sanjarsku,
Da u snovima svojim,
Ljubav svoju dočeka,
Da joj sreća poput
behara svibanjskog zamiri,
Da se rasplamsala vatra strasti
U zaljubljenim pupoljcima umiri…