Počeli smo pisati priču..
Nikada završenu priču..
Uplašili smo se jer je priča počela biti stvarna..
Uplašili smo se tih jakih emocija, stvarne ali nikada ostvarene ljubavi..
Shvatili smo da smo se oduvijek voljeli iako se nikada prije nismo sreli..
Duše naše su nam se prepoznale..
Trideset sekundi bilo je dovoljno da se osjete, prepoznaju i ponovno zavole..
Samo trideset sekundi..
Sjećaš li se?
Da, počeli smo pisati priču, priču koja nikada prije nas bila pisana nije, niti će ikada više napisana biti..
Inspiracija smo za mnoge bajke, samo što naša ljubav nije bajka, već samo legenda..
Legenda o dvije srodne duše koje se nisu nikada na vrijeme srele..
Dvije duše kojima je sudbina odredila da se uvijek sretnu, prepoznaju i zavole..
Sudbina koja ih je također kaznila velikom provalijom života..
Jer smo prkosili zakonima fizike..
Jer smo se voljeli kroz vrijeme i prostor..
Jer smo se uvijek pronašli unatoč godinama, razlikama, svjetovima..
Poput dva pala anđela kojima je zabranjeno voljeti se..
Dva anđela koja se uvijek iznova i iznova rađaju, da bi ih sudbina spojila i istog trena odvojila jedno od drugog..
Zato će naša priča ostati bez kraja..
Jer ona kraja nikada neće ni imati..
