Fred Matić mogao je biti apolitiÄni heroj Vukovara i borbe za hrvatsku samostalnost. Imao je sve predispozicije. Obrana Vukovara, logor, djelatnost u OSRH. Ali ne. Matić je odluÄio ići putevima Partije.
Najprije kao savjetnik Josipovića, a potom kao „nestranaÄki“ ministar u Vladi Zorana Milanovića. Iako je njegov ratni put (kojeg mnogi osporavaju) bio preduvjet za preuzimanje Ministarstva branitelja, a ujedno i dobar temelj za razumijevanje branitelja, Matić se od poÄetka pozicionirao kao stranaÄki Äovjek koji branitelje ne razumije, vrijeÄ‘a, omalovažava, a svom Å¡efu posluÅ¡nik je kao niti jedan drugi ministar.
Matić opet laže
U njegovoj beskrupuloznosti najveći je dojam ostavilo iscrtavanje novinarima po ploÄi primanja jednog stopostotnog invalida Domovinskog rata pokuÅ¡avajući ga tako diskreditirati u oÄima javnosti. Nastavilo se to prostaÄkim izjavama na raÄun predsjednice Grabar Kitarović u izbornoj noći. Kulminacija je uslijedila proÅ¡li tjedan kada je denuncijatski pred novinarima palamurdio o dostojanstvu branitelja s cijenom od 20 milijardi. Iako se radilo samo o nacrtu prijedloga zakona, gdje je svoj prijedlog mogla dostaviti i baba Manda iz Hrvatskog Polja, Å¡to joj ne osigurava da će i njezin prijedlog proći, Matić je varanjem javnosti sve sabrao i doÅ¡ao do velikih 20 milijardi kuna.
Trebao je samo taj iznos pomnožiti s 20 pa bi dobio, po relevantnim ekonomskim ekspertima, cifru Å¡tete koju je aktualna Vlada, u kojoj je, nažalost, i Matić ministar, poÄinila Hrvatskoj u svom mandatu. Po tome se Äak i ovih, izmiÅ¡ljenih Matićevih 20 milijardi, Äini vrlo malo. A Matić bi morao znati, a vjerojatno i zna, da zdravlje, dostojanstvo i životi hrvatskih ratnika jednostavno nemaju cijenu. Ali cijenu nemaju niti ljudi poput Matića. Njegovu beskarakternost, sebiÄnost i amaterizam ne može platiti niti Zoran Milanović. Ili možda može. Ministarskom plaćom nakon naglog ozdravljenja od PTSP-a. Sljedeći korak bio bi da se Matiću uruÄi plaketa za Äudotvorno ozdravljenje, a istu bi mu mogao uruÄiti njegov kolega, ministar Varga. Na sveÄanosti, upriliÄenoj državnim novcem, posebni gosti za razgaljenog Matića mogli bi biti Angelina Jolie i Rade Å erbedžija.
Predsjednica u NjemaÄkoj Äuva domovinske vrijednosti
Dok Matić i njemu sliÄni pustoÅ¡e zemlju kojom vladaju, državnica Grabar Kitarović krenula je u vanjskopolitiÄku inicijativu. Otvaraju joj se redom sva vrata najutjecajnijih država svijeta. Prijateljska NjemaÄka fokus je hrvatske vanjske politike, barem ponovno postaje, ako to zaslugom Milanovića i Josipovića nije bila. Predsjednica je dobro uÄinila kada je njemaÄkom predsjedniku Gaucku suptilno replicirala kako Hrvatska nije dio Zapadnog Balkana, već punopravna Älanica EU i NATO-a i kao takva važan subjekt meÄ‘unarodne i sjeveroatlanske politike. TakoÄ‘er, dobro je da je predsjednica primijetila Gauckovo nespretno baratanje pojmom „graÄ‘anski rat“.
Raduje Äinjenica kako na Äelu države konaÄno nakon TuÄ‘mana imamo nekoga tko se neće libiti suprotstaviti sugovornicima, ma kako moćni oni bili, ako će to koristiti ugledu Hrvatske. Ne dvojim da bi se Josipović, Milanović i Pusić s takvim terminima i složili, Å¡toviÅ¡e poduprli nastojanja srbijanske diplomacije da Domovinski rat prikaže „konglomeratom loÅ¡ih politika“. Predsjednica stoga pokazuje ne samo zavidno razumijevanje meÄ‘unarodnih tokova, već i daje tu notu domoljublja koja je za vrijeme dvojice bivÅ¡ih predsjednika toliko nedostajala.
Ode Tito preko Sljemena
Po povratku iz NjemaÄke, predsjednica je imala pune ruke posla. Trebalo je oÄistiti PantovÄak od biste jednog od najkrvoloÄnijeg svjetskih diktatora. I ne samo bistu, trebalo je oÄistiti preko stotinu predmeta Å¡to ih je ovaj svjetski hohÅ¡tapler i bonvivian donosio s razliÄitih krajeva svijeta družeći se nerijetko s kolegama diktatorima. Predsjednica je i tu pokazala graÄ‘ansku i državniÄku hrabrost suoÄivÅ¡i se s loÅ¡im povijesnim razdobljima u hrvatskoj povijesti. Jer treba biti iskren i reći: Tito je bio zloÄinac, i to jedan od najvećih. Ubijanjem svog, vlastitog naroda, on je neporecivo zauzeo mjesto meÄ‘u najgorim sinovima naÅ¡eg naroda, te kako takav ne smije biti javno slavljen i Äašćen.
Tito se nije razraÄunavao samo sa neprijateljima, on je i na Äelo KPJ doÅ¡ao na naÄin da je Staljinu cinkao svoje drugove komuniste i njihovim ubojstvima zasjeo na Äelo jugoslavenskih komunista. Takav Äovjek ne smije biti uzor mladim generacijama. Poznato je MeÅ¡trovićevo svjedoÄenje o Titu. Kad ga je MeÅ¡trović priupitao zaÅ¡to je dopustio tolike jezive zloÄine nad Hrvatskom vojskom na Bleiburgu i poslije njega, Tito je mrtav hladan odgovorio: „morao sam pustiti Srbima da se zadovolje“. Takvom Äovjeku nije mjesto u PredsjedniÄkim Dvorima, simbolu hrvatske nezavisnosti i borbe protiv crvene zvijezde petokrake.
Allegro Barbaro ponovno jaše
BaÅ¡ kad sam pomislio da smo se konaÄno odmorili od Ive Josipovića, razoÄarao sam se. No, kad bolje razmislim nemam zaÅ¡to biti razoÄaran. Ivo Josipović pokazao je svoje pravo lice. Ponajprije ga je pokazao kad je pristao pisati na portalu Äiji je glavni urednik Drago Pilsel. Drago je jedno vrijeme trebao biti analitiÄar bivÅ¡eg predsjednika, ali je potom izletio poslije pritiska medija kada je napisao jedan vulgaran i prostaÄki tekst. Josipović je u svojoj kolumni hrvatske branitelje nazvao „šatoraÅ¡ima“, stavljajući se tako uz bok Å¡takoraÅ¡ima kojima hrvatski branitelji personificiraju ruÅ¡itelje neprežaljene im Jugovine. Josipović se potpuno raskrinkava kada kaže kako je otiÅ¡ao u Å¡ator jer ne bi mogao podnijeti da nije neÅ¡to pokuÅ¡ao napraviti.
Dakle, on u Å¡ator nije otiÅ¡ao zato da doista pokuÅ¡a pomoći braniteljima, već da opere odgovornost sa sebe. NeÅ¡to sliÄno, prije dvije tisuće godina, napravio je Poncije Pilat. OpravÅ¡i ruke pred pravednikom i Istinom, on se nije spasio, već naprotiv, ostao zabilježen u povijesti kao kukavica i Äelnik koji se svima pokuÅ¡ao svidjeti. Kasnije će ni kriv ni dužan „uletiti“ i u Apostolsko vjerovanje. Ali znali su apostolski oci zaÅ¡to baÅ¡ Poncija Pilata stavljaju u Vjerovanje. Kako bi bio vjeÄna opomena svim kukavicama i beskiÄmenjacima. Å teta za Josipovića Å¡to je agnostik. Da je vjernik, možda bi mu i bilo spasa.
Potpuni sumrak Vesne Pusić
PolitiÄku karijeru Vesni Pusić neće zapeÄatiti desnica. Bože saÄuvaj! ZapeÄatit će je mladi juriÅ¡nici iz njezine stranÄice. Po mnogima najuspjeÅ¡niji župan u državi, Matija Posavec krenuo je u realizaciju potpunog lobotomiziranja vrha HNS-a. DovevÅ¡i HNS na samo 2% potpore, Pusićka se prometnula u jednu od najomraženijih politiÄarki u zemlji. Izlaznu strategiju Becna je vidjela u kandidiranju za Generalnu tajnicu UN-a. Ali, ne samo da Vesnica neće dobiti agreement od matiÄne Vlade i predsjednice, već će ta podrÅ¡ka izostati i od matiÄne stranke.
Vesnicu Äeka sudbina njezinog prethodnika ÄŒaÄića. Ali s jednom malom razlikom. ÄŒaÄić će se u HNS, kad ga preuzme Posavec, vrlo vjerojatno vratiti. Vesnici će povratak ipak biti onemogućen. Moći će se zadovoljiti eventualno s AntifaÅ¡istiÄkom ligom brateca Zorana.
Bal jugonostalgiÄara u Gradskoj vijećnici
Upravo ova asocijacija osnovana je kako bi, prema rijeÄima osnivaÄa, branila zemlju od najezde faÅ¡ista i ustaÅ¡a. Podsjetilo me to na jedan niskobuÄ‘etni finski horor „Snijeg“ u kojem jedno adolescentsko druÅ¡tvo negdje u finskim snježnim stepama nailazi na zombije naciste koji su uskrsnuli 70 godina nakon Drugog svjetskog rata. Ne znam u kojem su predjelu Hrvatske „antifaÅ¡isti“ naiÅ¡li na ustaÅ¡e zombije, ali uvjeren sam da ako bi ih i sreli, pobjegli bi u Å¡umu glavom bez obzira. Kao i 70 godina ranije. Naravno, svima je jasno kako se ova jugofilska asocijacija nije osnovala kako bi graÄ‘ane branila od zombija, već kako bi afirmirala zloÄinaÄki komunistiÄki režim i njegovo nasljeÄ‘e, kao i lik i djelo voljenog marÅ¡ala.
Da budemo precizni, antifaÅ¡izam kao civilizacijska vrijednost ima svoj znaÄaj u svjetskoj povijesti. Ali antifaÅ¡izam kako maska za komunizam nema opravdanja. A upravo se o tome ovdje radi. Zoran Pusić kaže kako je antifaÅ¡izam ustao u obranu demokratskih vrijednosti nasuprot faÅ¡izma i nacizma. S tim se mogu složiti. Ali komunisitÄki antifaÅ¡izam jedan je totalitarizam zamijenio drugim, jer je prava borba poÄinjala po zavrÅ¡etku Drugog svjetskog rata. Partizanima, pardon, antifaÅ¡istima, tada neprijatelji nisu bili Nijemci i ustaÅ¡e, već goloruki narod, djeca, starci, svećenstvo i inteligencija. Jednom rijeÄju, klasni neprijatelj. Trebalo je oÄistiti hrvatski narod od nositelja uljuÄ‘enog i inteligentnog sloja kako bi tifusari, pardon, partizani, mogli zasjesti na sve važne funkcije i osigurati si neograniÄenu vlast. Eto, za takav sustav vrijednosti danas se bori AntifaÅ¡istiÄka liga, Å¡to ju Äini protudržavnom organizacijom. Sva sreća da je jugoslavenskom orgijanju doÅ¡ao kraj.
OtiÅ¡la je Titova bista, a sa suÄ‘enja bivÅ¡im udbaÅ¡ima uskoro će iz prijateljske zemlje NjemaÄke zapuhati vjetrovi lustracije. Gotovo sam siguran da će i u tome AntifaÅ¡istiÄka liga ponovno vidjeti prikaze u nacistiÄkim odjelima.
Tomislav Stipić
