Anđelka Bauer Horvat “Podravsko lito”

Klasa podravsko žito i prvi otkosi zoba i ječma su pali, al sve onako, bez pjesme i smijeha, znaš draga reče mi danas kum Jura, mladost na njivi fali, bome fali. Od kada me kuma Kata ostavila, Bog joj duši da lako, mnoge sam noći sjedeći tu na verandi sam, proplako. Sanja se znaš to u Grac  zbog posla preselila, a  Zvonimira mi daleka Australija otela. No nisam ti ja sam, imam imanje: gorice i klet, oranice i sjenokošu, šumu, dvorište puno peradi i tri krave u štali, tu je i lajavac Bobi, u stopu vjerno me prati, kada u crkvu idem il na groblje svojoj Kati. Dođu i susjedi Joža i Ivo, pa sjednemo tako i pijemo pivo i pokoja se cigareta zapali, al draga moja, podravskog zlata ima, al mladost fali  te fali.Nečujno odlazi dan, tamo negdje iza Bilogore, grlim starog prijatelja, a podravska zvona tugaljivo zvone. Već palo je podobrano veće, dok žurno vozim kući, ostavljam zaseok mali, a  motor čudno brekče… mladosti fali,  te fali, Tu ispred mene Drava, rijeka svjedok podravske sreće, sada nekako čudno,  zlokobno šuti i teće