Marica Majdandžić “ da, mjenja se .priroda..vrijeme…pa i covjek….

Sve se mijenja oko nas…priroda..vrijeme…pa i covjek..Sve nekako polako , ali covjek se neocekivano promijeni …odjednom…bez najave . Samo se primjeti  da više nije nista kao prije..da nekih vise nema. .Kad samo pomislim kolike sam godine provela u besmislu, u vjerovanju da smo pravi prijatelji.. i da cemo to uvijek biti .Na zalost…samo izgubljeno vrijeme i iskoristeni osjecaji ..Sve je bilo lazno …odglumljeno ili sa dobrim maskama.

Ne krivim ja  nikog..niti koga prozivam..osim samu sebe i svoju naivnost.Trebalo je davno skinuti maglu sa ociju i prepoznati iskrenost oko sebe.

Trebalo je …ali nije se dogodilo….Dogodilo se mnogo drugih neocekivanih i nezeljenih dogadjaja.

I poslije njih , niko vise nije isti….niti  ja… niti svi drugi oko mene.Umjesto magle , sada je tisina…muk .

Nije to tisina koja mir nosi..koja opusta…nego ona sto nemirom dusu truje..to je tisina izdaje i prezira .

Tisina koja nista ne kaze ..ali puno porucuje. Zato toliko i  boli..Valjda su to sjecanja na neke prosle dane …mislila sam  tada ,sretne dane…na neke ljude , kojih vise nema u mojoj blizini…koji se udaljise…utihnuse.Oni su svoje prisustvo zamijenili tisinom…ni pozdrava nismo bili vrijedni.

Ni magle pred ocima nema vise..sve je kristalno jasno..Na zalost…promijenili smo se …ja mnogima i mnogi meni ..

Umjesto pozdrava…cestitanja …price ..sada nas veze tisina…mozda i bol  ….ali svakog na svoj nacin…

I svako na svoj nacin podnosi…u tisini….jer to nam je  svima jedini izbor.

Ne treba se okretati unazad…tamo nas vise nema…tamo je neka proslost..koja tamo i ostaje…a i mi svi u njoj….valjda sve sa razlogom…