Scena
Enisa Angie Milinović “Svanuce opet jutro iz mraka
Svanuce opet jutro iz mraka. To jutro nase, cisto i blistavo.
Naci cemo ga iz duse, pecine za snove, jer iz ove glave ne mozes, a gdje cemo od sudbine?
Sacekacu proljece nasih mladosti i uzecu srecu iz proslosti, da me cuva dok lutam teskim nocima i praznim sokacima,
punim uspomena.
Ovaj grad je samo sjena dana srecnih, ali da nemam snage ne bih imao ni rane.
Plivam u rijeci suza koje se ne vide, to je samo moje, sa necim se rodis, a sa necim zivis,
ne mogu druge za ove kise krivit.
Da l je ovo zivot ili kletva necija, pa smo robovi planete sada, sta se strasno iza zvijezda krije?
Da li je to svijeta kraj ili nas obecani raj?
Kraj cekamo dok se plasimo zivota, zelimo novu mladost, nije li to grehota?
Enisa Angie Milinović
Continue Reading
