Sanja Vlaisavljević ” nek, se Zna”

Ne mogu da vjerujem dokle ljudska nepromišljenost može ići. Kriva je Hrvatska što je zatvorila granice prema BiH. Ma, kriva je cijela EU što je zatvorila granice. Neka crknu Hrvati, nećemo im više ni ići jer nas smatraju sifiličavom Bosnom. Imamo mi Neum i  idemo u koloni jedan iza drugoga sve polako preko Svitave i kad stignemo, u onoj maloj zelenoj močvari ćemo se svi kupati i po korzu šetati. Ne može nam nitko ništa. Korona još manje. Koji besmisao! Koji primitivizam. Dakle, naslov glasi “Neum trlja ruke”!!! Neum je za koji dan novi, najgori klaster. Dva velika problema su riješena: naši ugostitelj će imati uspješnu sezonu, a naši građani će uživati u boravku na moru. Samo, malo se epidemija umetnula u priču. Kada ova divna morska prigoda za nezaustavljivo širenje virusa dođe na naplatu hoćemo li i tada likovati našim morem!? Hoće li vrhunac turističke sezone biti i vrhunac epidemije?!  Hoćemo li imati od sunca preplanule pacijente na respiratorima? Koliko će nas ove godine koštati ekskluzivno ljetovanje na našem moru? A tek časkanja u kafićima i šiša barovima?! ili stajska bliskost u dućanima? A kad smo već kod stajske bliskosti to priljubljivanje, naslanjanje jednih na druge, međusobno dodirivanje i trljanje, puhanje za vrat, udisanje znoja iz najveće blizine itd. to nam je kulturno nasljeđe. To je ono što je oduvijek bio društveni kontakt i što se podrazumijevalo čim izađete među ljude. Nikakve to veze nema sa pandemijom. To je ono što nikad nisu naučili ovdašnji ljudi. A to je: DA NE MOŽES SUGOVORNIKU STAJATI BLIŽE OD METAR I POL ILI DVA JER JE TO NAPROSTO NEPRISTOJNO i nema veze sa pandemijom. Slušajući preporuke ovdašnjih stožera proizlazi da bi građani nakon pandemije mogli opet spokojno priljubiti se i nalijepiti se jedni na druge i da nas tek čeka sretno doba kada ćemo na kasama velikih shoping centara opet osvojiti tradicionalnu i uobičajenu blizinu koitusa!!! A surova Europa sa njenim građanskim obrascima komunikacije, sa otuđenošću i individualizmom, eto, opet, nema razumjevanja za našu “kulturnu tradiciju” socijalne intime. Kakva je to društvenost kad ne možeš osjetiti zadah sugovornika, vidjeti mu pokvaren zub ili smolu u uhu? Nikakve novčane kazne i nikakvi zatvori zbog ugrožavanja zdravstvene sigurnosti drugoga nikada neće stati ukraj ovoj našoj narodnjačkoj bliskosti kojom se dičimo i koju nikada nikakav virus neće ugroziti.