Naučili smo već bezbroj puta kako nogomet zna ispričati neobične priče, a ovo je jedna od tih. Luka Šimunović (22), stoper, sin je Ante Šimunovića iz Jajca i Ive, rođene Tomić, iz Tomislavgrada. Žive u Velikoj Gorici, a Luka je inače bratić poznatijeg Joze Šimunovića.
– Cijeli smo život odrastali zajedno, praktički kuća do kuće, igrali smo nogomet. Čujemo se i sad često, baš mi je javio da je u Londonu, ide na neki pregled zbog ozljede – priča Luka Šimunović kojega je nogomet, dakle, doveo do Old Trafforda. Znači, Šimunović je branič Astane, koja će danas u prvom kolu Europske lige gostovati kod Manchester Uniteda. S obzirom na to da je dosad u Europi bio standardan prvotimac, očekuje se da i večeras bude u prvih 11.
Poseban osjećaj
– Od ponedjeljka smo u Manchesteru, nama je svako putovanje po Europi dugačko pa smo krenuli tri dana ranije. Trenirali smo na nekim drugim travnjacima u Manchesteru, tek večer prije utakmice (srijeda, nap. a.) čeka nas trening na tom legendarnom terenu. Sigurno će biti poseban osjećaj – sa smiješkom govori Šimunović, koji je nogomet počeo igrati u Hrvatskom dragovoljcu, odakle je još kao dječak došao u Kranjčevićevu. I u Zagrebu ostao do seniorskog staža, upisao i dva nastupa u Prvoj HNL, no onda su počeli problemi.
– O Zagrebu i stvarima koje su se tamo događale sve je već više puta ispričano, nisam samo ja imao problema, pa nema potrebe sad sve ponavljati. Uglavnom, bio sam u situaciji da nisam igrao i to mi se nije sviđalo, nisam bio zadovoljan i tražio sam rješenje.
Znamo oduvijek da je Dražen Medić, blago rečeno, tvrd čovjek i pregovarača, brojna su iskustva igrača koji su teško u Zagrebu nalazili rješenje. Šimunović se tada odlučio na “korak unatrag”.
Nisam se predao
– Otišao sam u Segestu, samo da bih negdje igrao, jer sam znao da mi je u tim godinama bitno igrati. Nakon nekoliko mjeseci vratio sam se u Zagreb, a onda otišao u Rudeš.
Tada je i Rudeš bio drugoligaš, Šimunović u godinama kada se većina njegovih vršnjaka nada napretku i odlasku na višu stepenicu u karijeri.
– Nisam se predao, niti sam u ijednom trenutku razmišljao prekinuti karijeru i baviti se nečim drugim. Vjerovao sam u sebe, tražio svoj put i evo me sad u Astani, u Europskoj ligi.
Naravno, nije do Astane došao odmah iz Rudeša, bio je taj put još kompliciraniji.
– Otišao sam u Spartaks iz Jurmale, u Latviju. Tamo sam igrao standardno, a u Europi smo se sastali s Astanom u kvalifikacijama Lige prvaka. Igrao sam u prvoj utakmici, izgubili smo 0:1, ali se već nakon te utakmice počelo pričati sam zanimljiv Astani. Odigrao sam tu sezonu u Latviji, međutim ozlijedio sam trbušni zid pa sod transfera u Astanu nije bilo ništa.
Ugovor sa Spartaksom potom je istekao, sljedeća stanica bila je Bjelorusija, Šahtjor Soligorsk.
– U Bjelorusiji je na početku bilo dobro, međutim, uskoro se promijenio trener, klupsko vodstvo, znate kako to u inozemstvu ide. Ubrzo sam izgubio mjesto u momčadi, došli su neki drugi igrači. Bilo je to prije manje od godinu dana, u Bjelorusiji nisam igrao, bio sam na klupi, nekad i izvan kadra.
Da mu je tada netko rekao da će godinu dana kasnije istrčati na Old Trafford, kako bi reagirao?
– Pa, ne mogu reći da sam to očekivao, ha, ha. Ali, pojavila se opet opcija odlaska u Astanu, ovaj put se i ostvarilo. I tako sam došao u Kazahstan, u dobru momčad koja već godinama igra redovito u Europi, čak i u Ligi prvaka, zadnjih godina u Europskoj ligi. Zadovoljan sam ovdje, igram, evo, imam priliku igrati protiv velikog kluba.
Razmišlja li već koga će čuvati, koji će mu biti zadatak ako istrči na Old Trafford, s kime će mijenjati dres?
– Ne, ne razmišljam o tome, ne znamo ni u kojem će sastavu oni istrčati. Ne znam hoće li u Europskoj ligi igrati najbolja momčad Uniteda ili će priliku dobiti igrači iz drugog plana, neki mlađi. U svakom slučaju očekuje nas velika utakmica, kakav god United da bude na terenu, jasno je da je favorit. A mi ćemo dati sve od sebe da napravimo pothvat.
A možda Manchester, onako kako Englezi često znaju, podcijeni klub iz Kazahstana.
– Možda, tko zna. Sve je moguće, u jednoj utakmici uvijek može biti iznenađenja. Mi vjerjemo da možemo iznenaditi.
Osim kluba s Old Trafforda u skupini su još Partizan i AZ Alkmaar.
Teška skupina
– Stvarno teška skupina, nekakva je startna prognoza da će United biti prvi, a mi, Partizan i AZ boriti se za drugo mjesto. Otprilike je takav odnos snaga, vidjet ćemo.
U Astani mu je suigrač Marin Tomasov.
– Marin je naša velika snaga. Igrao je on i prije dobro, u Hajduku, Rijeci, ali po mojem mišljenju od sad igra u životnoj formi, stvarno je sjajan. Ovdje je već nekoliko godina, odlično se snašao i u svakoj je utakmici prevaga.
Kakav je inače život u hladnoj i neobičnoj Astani, umjetnom gradu, kako ga mnogi zovu?
– Ljudi su možda skeptični kad se spomene Astana, ali meni je ovdje dobro, ne mogu se požaliti. Ima puno dobrih restorana, Astana ima sve što čovjeku treba, klub je na visokoj razini, igramo Europu, nema se što predbaciti.
Šimunović nikad nije igrao u mlađim selekcijama Hrvatske, nisu ga, kao bratića Jozu, zvali niti iz BiH. Ali dosad se za njega malo i znalo, Astana je ipak razina više od klubova u kojima je ranije igrao. A sad još ako se pokaže i protiv Uniteda…
– Nikad se ne zna kamo će me nogomet odvesti, vidite kako se sve brzo promijeni.
Sportske Novosti/ Tomislavcity
