U nedostatku vanjskih neprijatelja, u Hrvatskoj su 2014. opet pronađeni unutarnji neprijatelji i, slijedimo li val Novog domoljublja
na kojem su zajahali Tomislav Karamarko i HDZ, izvjesno je kako će ‘unutarnji neprijatelj’ biti na niÅ¡anu ‘pravih Hrvata’ barem do parlamentarnih izbora.
U žargonu nacionalno o(ne)svijeÅ¡tenih u modi viÅ¡e nisu ‘crveni, žuti i zeleni vragovi’ nego ‘jugofili, jugoslaveni, titoisti i komunisti’, a u trendu je opet i natjecanje ‘tko je veći Hrvat’.
Autor: Helena Puljiz – tportal.hr
Može li se i kako izmjeriti hrvatstvo? Tko je domoljub? ÄŒemu služi verbalno isticanje domoljublja? Može li se pripadnicima nacionalnih manjina osporavati domoljublje? Neka su to od pitanja o kojima sam razgovarala s povjesniÄarima Draganom Markovinom i Mariom Jarebom. Iako je jedan bliži lijevima, a drugi desnima, složni su u ocjeni kako je trend mjerenja hrvatstva zapravo besmislen, ali razliÄito gledaju na razloge zbog kojih se u hrvatskoj rasplamsalo ‘novodomoljublje’.
Markovina: Tko je taj koji može izmjeriti tko nešto više voli?
Dr. Dragan Markovina istiÄe kako je rijeÄ o povrÅ¡noj i prljavoj politiÄkoj strategiji kojoj nije motiv istinski partiotizam i koja pod krinkom domoljublja pokuÅ¡ava provesti posve druge namjere. Upozorava kako je glavni problem to Å¡to je vlast pristala na igru domoljublja koju su zaigrale opozicija i radikalna desnica.
‘Ludost je Å¡to se pristalo na temu (ne)domoljublja, tko je taj koji mjeri tko koliko voli svoju zemlju? Å to je uopće domoljublje? Tko je taj koji može izmjeriti tko neÅ¡to viÅ¡e voli? Samo pristajanje lijevoliberalne opcije na forsiranje takvih pitanja skreće nas s bitnih druÅ¡tvenih tema. Diskriminacijski diskurs iz 90-ih koji je mnoge uÄinio da se osjećaju kao graÄ‘ani drugoga reda, bio se poÄeo lijepo razgraÄ‘ivati nakon 2000. godine, ali se danas vraća u punom zamahu pa smo u izbornoj kampanji imali i pravo natjecanje meÄ‘u kandidatima tko od njih bolje slijedi TuÄ‘manov nauk?!’ kaže Markovina.
Uvjeren je kako je desnica nametnula temu hrvatstva/domoljublja jer nema ideju kako ekonomski probuditi Hrvatsku pa traži nove neprijatelje, a lijevoliberalni su je prihvatili jer nemaju znanja, snage i želje mijenjati ovu zemlju. I jedina i drugima nedostaje vizija budućnosti pa nam nude iskljuÄivo bolju proÅ¡lost. Markovina predviÄ‘a kako će 2015. biti joÅ¡ gora od 2014. i da će se razina javne politiÄke komunikacije svesti na najnižu razinu. I ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj Europi.
‘Situacija je u Europi kao u vrijeme nastanka faÅ¡izma; suoÄeni smo s dubokom ekonomskom i socijalnom krizom, ali ni konzervativci ni socijaldemokrati ne slijede želje svojih biraÄa nego, i jedni i drugi, slijepo slijede model koji je prouzroÄio krizu’, zakljuÄio je Markovina.
Jareb: Hrvatstvo se ne može izmjeriti, ono je, prije svega, pitanje emocija
Dr. Mario Jareb smatra kako je ‘mjerenje hrvatstva’ odraz politiÄkih rasprava o hrvatskom identitetu, pripadnosti Hrvatske kao države ovom ili onom politiÄkom krugu ili naslijeÄ‘u, a koje žive jer se Hrvatska nalazi na podruÄju na kojem se križaju povijesne, kulturne i politiÄke silnice. Iako smatra da se hrvatstvo ne može izmjeriti, on tu vrstu rasprava promatra kao nastavak promiÅ¡ljanja o nacionalnom identitetu koje traje viÅ¡e od stotinu godina.
‘Pitanje je to je li hrvatska nacija kao nacija samostalna ili dio neÄega ili pod neÄim. Pitanje je to odnosa prema jugoslavenstvu, povezanosti sa Srbima i srpstvom, odnosa prema ‘regionu’, samostalnoj hrvatskoj i Hrvatskoj u Europskoj uniji’, kaže Jareb.
I on u poÄetku novog milenija vidi promjenu u odnosu Hrvata prema svom nacionalnom identitetu, ali za razliku od Markovine, on smatra kako 90-e nisu bile diskriminatorne nego bitne za osvješćenje identiteta te da je taj identitet doveden u pitanje nakon 2000., okretanjem Hrvatske prema regiji. Aktualne rasprave o hrvatstvu, prema Jarebovu miÅ¡ljenju, posljedica su upravo takve politike.
‘Hrvatstvo bi trebao biti osjećaj da pripadate Å¡iroj zajednici, poÅ¡tujete vrijednosti te zajednice, zalažete se za zajednicu i radite i za njezinu dobrobit. Ono se može izricati i na razini simbola i poruka, ali u tom sluÄaju nikako nije rijeÄ o isticanju simbola propalih totalitarnih sustava – svako takvo znakovlje i poruke treba ukloniti iz javnoga života. Hrvatstvo se ne može izmjeriti, ono je, prije svega, pitanje emocija, a naravno da svi graÄ‘ani Hrvatske, bez obzira jesu li Hrvati ili pripadnici nacionalnih manjina, mogu biti domoljubi i to se ne može osporavati’, naglaÅ¡ava Jareb.
Tko je domoljub?
Svaka nacionalna država, prema Jarebovu promišljanju, treba raditi na poticanju općih nacionalnih vrijednosti kod ljudi, treba poticati ljubav prema domovini.
Pitam ga Å¡to bi to znaÄilo, koje su to vrijednosti.
‘Domoljublje, lojalnost naciji i vlastitoj zemlji prije svega (ne drugim zemljama, regiji ili Europskoj uniji) i Domovinski rat. Domovinski rat je temelj same države koji je omogućio opstanak Hrvatske. To su vrijednosti koje bi država trebala poticati kod svojih graÄ‘ana’, zakljuÄio je Jareb.
PovjesniÄar Markovina ima drukÄiji stav i kaže: ‘Smatram kako je za, uvjetno reÄeno, ocjenu neÄijeg hrvatstva/domoljublja relevantan iskljuÄivo odnos prema pravima i obvezama graÄ‘ana, pa su tako svi koji poÅ¡tuju hrvatske zakone ujedno i lojalni hrvatski graÄ‘ani.’
Rasprava o domoljublju/hrvatstvu u ovoj izbornoj 2015. sigurno neće posustati. Možemo samo pokuÅ¡ati smisliti barem kakav Å¡aljivi hrvatometar kako bismo konaÄno dobili malo odmora dok se nadvikuju tko je veći Hrvat, ‘Äiji je stari bio ustaÅ¡a, a Äiji partizan’ i tko je tu ‘pravi domoljub’, a tko ‘bijedni jugofil’…
neznase.ba