Dušu prostirem u prošlost.
U zapise Svetog pisma i Biblije.
Želim ispisati stihove o Kristu,
o vladaru punom ljubavi.
Isuse vodi me,
budi pero moje duše.
Vodi me kroz tvoje uspone i padove,
od rođenja pa do smrti i Uskrsnuća.
Rođenje Kralja Božjeg;
Divna žena Marija, dobila je dar od Duha Svetoga.
Sišao je nad nju i začeo joj dijete,
Otkupitelja svih grijeha, Spasioca Svijeta.
Zasjala je zvijezda sjajna,
kralj Emanuel se rodio,
Betlehem je cijeli zasjao!
Radost u majčinom srcu,
Bog joj je sina u naručje stavio,
njezinu dobrotu nagradio.
Zvijezda repatica najvećega sjaja
te noći došla je iz Raja.
Dala je znak mudracima
gdje novorođeni kralj spava.
Otvoriše vrata, padoše na koljena;
tu je u štalici njihova zvijezda voljena.
Zvijezda života, zvijezda spasa vječnoga.
Prinesoše darove;
zlato, tamjan i smiranu
zemaljskom i nebeskom vladaru.
Herod, tadašnji kralj naredi svojim slugama
da pronađu novorođenoga Kralja židovskoga.
Da ga pogube, jer on je vladar, ntko drugi mislio je.
Anđeo Gospodnji Josipu se u snu javlja,
govori mu;
“Uzmi dijete i Mariju ženu svoju
i bježi u Egipat iz ovog grada,
Ostanite pritajeni do Herodovog skončanja.”
Herod šalje svoje snage, Isusu hoće da naudi,
mnoga djeca stradaše, život izgubiše.
Herod pada, kraj je tog zlog vladara.
Anđeo Gospodnji opet mu dolazi u san,
govori o povratku u Zemlju Izraelsku.
Sveta obitelj vraća se, odlazi u grad Nazaret.
Žive u blagoslovu i ljubavi,
šireći ljubav, vjeru i istinu.
Dolazi dan Isusovog krštenja,
na rijeku Jordan odlazi.
Ivanu Krstitelju tijelo prinosi.
O jednakosti mu govori.
I On želi poput nas biti,
mada nema grijeha koje mu Bog mora otkupiti.
Nebesa se otvoriše kada Isus iz rijeke izađe,
golub bijeli na njega se spusti,
Duh Sveti sa Neba progovori;
” Ovo je Sin moj ljubljeni”.
Isus Krist naš Spasitelj,
čuda je činio.
Vodu u vino pretvorio,
od korice kruha pogačice stvarao,
četiri tisuće ljudi odjednom nahranio.
Prazne mreže ribom punio,
more otvorio, po vodi hodio.
Sve zbog ljudi koje je svim srcem volio.
Gladne je hranio, žedne pojio.
Bolesne ozdravljao, ubogima pomagao.
Bludnicima opraštao, slijepima vid vraćao.
Mnoga je čuda činio, Svijet mu se divio.
Uz sebe je dvanaest učenika imao,
sviju je istom ljubavlju u srce primao.
Pustinjom je 40 dana gazio,
bez kruha i vode da bih nas spasio.
Vjera u Boga Oca otjerala mi je sva iskušenja đavla.
Nije htio dati da njime vlada.
Jer je u njegovom presvetom srcu gorjela Božja ljubav i snaga.
Božje riječi utijehe koje su mu sve patnje liječile.
Nastavio je u vjeri živjeti,
Bogu se Svemogućem diviti.
Širio je ljubav i vjeru.
Zaustavio se kod onih koji su u problemu.
Poučavao u ozdravljao,
iscijeljivao i liječio svaku traumu i nemoć u narodu.
Egipatski narod iz ropstva izveo,
u obećanu zemlju doveo.
Toliko toga ljudima je dao,
a da ništa za uzvrat nije tražio;
samo je želio da ljudu u ljubav vjeruju.
U Boga Svemogućega koji ih je stvorio.
Molitvu ih učio; Molitvu Ocu i Duhu Svetomu.
Ali bješe nevjernika, zlobnika,
izdajice milog Gospoda.
Isus na posljednjoj večeri, učenicima svojim govori;
” Jedan će me od vas izdati!”.
Zbog Jude i ljudi sličnih njemu,
Isus je težak križ nosio,
od nemoći padao, s vjerom ustajao,
majku i Oca zazivao.
Izrugaše Kralja Nebeskog,
krunu trnovitu uz glavu mu pripiše.
Krv mu lice prelila, usta se osušila.
Na Golgoti ga vinom pomješanim sa žuči ponudiše.
Na Maslinskoj Gori razapeto tijelo u krvavim suzama sate broji.
Majka ga gleda, Boga čudo moli.
Lomi joj se srce,
majčinsko su srce mačem proboli.
Iznad glave INRI pločicu staviše, sa značenjem;
Ovo je sin Kralj židovski.
U šest sati padne noć,
Zemljom tama zavlada.
U devet sati Isus iz sveg glasa povika;
” Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!?”
i nakon drugog zaziva preda mu Duh svoj.
Potres Zemlju pogodi,
zemlja zadrhti.
Pečine se raspukoše, grobovi otvoriše
i tjelesa mnogih svetih uskrsnuše.
Nevjernici napokon povjerovaše u riječi Isusove.
U riječi naroda koji je ljubio stope svete.
Josip, bogati čovjek iz Arimeteje,
zatraži Pilata tijelo Isusa Krista.
Umota ga u čisto platno,
duša mu zablista.
U svoj novoisklesani grob položi Isusovo tijelo,
kamen snažni na otvor stavi, grob zapečati.
Prošla su tri dana,
proročanstvo se ispuni,
Anđeo Gospodnji bijeloga sjaja sišao je sa Neba iz Raja.
Sklonio je kamen sa Isusovog groba.
Potres Zemljom zavlada,
stražari od straha zadrhtaše.
Mariji Magdaleni i Mariji majci Isusovoj Anđeo reče;
” Vi se ne bojte, znam koga tražite. Isusa raspetoga,
uskrsnuo je kako je i rekao, idite i širite radosnu vijest.”
Isus se putem ukazao majčici i Mariji Magdaleni.
Padoše mu pred koljena noge zagrliti.
Srce im u ljubavi gori.
Tu je Isus živ, od tuge ih oslobodi.
Nježno im govori; Živ sam, uskrsnuo sam!
Idite i recite mojim učenicima da ću im se ukazati na Galilejskoj Gori.
Tako i bješe, riječi Isusa Krista
dane su učenicima da ih šire
do svršetka Svijeta.
Pratimo Isusove stope, ljubimo ih.
Jednom ćemo ugledati lice rajsko,
sjati će nam duša kao nebesko zlato.
Autorica: Ana Emanuela Šimunić
