Kad se uspinješ kroz život, bilo bi dobro ne gaziti sve ljude koje susretneš na putu, jer, kad budeš padao (a padat ćeš!), isti koje si gazio će ti s guštom pomoći da što prije dotakneš dno. To je Ivo Sanader shvatio tek u pritvoru, odnosno zatvoru. A političari koji još nisu kušali Sanaderovu sudbinu, što je tek pitanje vremena, uopće ni ne pokušavaju učiti na pogrješkama drugih te tako ispadaju obični glupani.
Od bivšega predsjednika vlade u zatvoru do senzacije i božanstva na društvenim mrežama s više od 124 tisuće fanova, Sanader, uz onu doktorsku, posljednjih godina dana nosi i titulu Ćaće. Humor je zdrav; šprdnja i zafrkancija jesu poželjni, no kad satira, ironija ili groteska polako postaju stvarnost, treba se zabrinuti.
U razgovoru za Globus, bivši predsjednik vlade i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader kazao je da priprema knjigu “Velika koalicija”. Bivša marioneta duboke države i vanjskih središta moći trenutno govori o čemu svi akteri vladajuće većine (i velikog dijela oporbe) razmišljaju, no zbog možebitnih prijevremenih izbora – šute. Kao da se velike koalicije nismo nagledali i nakon Sanaderovog odlaska, od odabira Ustavnih sudaca, preko sabotaže prvog pokušaja referenduma od promjeni izbornog sustava, do ratifikacije Istanbulske konvencije te trenutne sabotaže novog pokušaja promjene izbornog zakona.
>>Ivo Sanader: Velika koalicija HDZ-a i SDP-a je potrebna
Međutim, velika koalicija nije ništa do li posljedica neuspjele Tuđmanove politike pomirbe i abolicionizma te odsutstva svakog vida lustracije. Tko tebe kruhom, ti njega pučem (Manolić-Mesić), odnosno danas, kad puč više nije moguć, velikom koalicijom na štetu države, puka, naroda i zemlje. Kad povjesničari budu jednog dana proučavali razdoblje 2000.-2020. nazvat će to razdobljem političke izdaje, što se, doduše, od nelustriranog SDP-a (Račanova i Milanovićeva vlada) očekivalo, ali ne i od HDZ-a kojemu je, kako stvari stoje, jednako potrebna lustracija kao i Partiji.
Jedno od nerasvijetljenih pitanja suvremene političke povijesti glasi: zašto je Sanader onako nenadano dao ostavku? Bio je politički moćnik, neprikosnoveni vladar s izuzetnom potporom kako Beograda, tako i Berlina, Pariza i Bruxellesa. Iz tih je krugova i doznao da mu prijeti opasnost, no, Sanadera je loša procjena koštala glave; nije, naime, shvaćao da DORH i USKOK nikad ne bi rušili političara koji je na vlasti što je lijepa baština komunističkog sustava. A kad je dao ostavku, hajka je mogla početi i tako si je, ironično, sam zapečatio sudbinu.
>>Macanovo uskrsnuće Ive Sanadera
Ćaća se vratio u liku Andreja Plenkovića, jednako bahatog, jednako arogantnog i jednako odnarođenog, predsjednika HDZ-a o kojemu je sve rekao Milorad Pupovac nazvavši ga „suhim zlatom“. Pupovac je trenutno najmoćniji političar u zemlji, a budimo pošteni pa ustvrdimo da je i najbolji političar od 2000. godine, jer, sve je postigao što je zacrtao. Drugi je par rukava što ne radi u interesu hrvatskog naroda, odnosno hrvatskog političkog korpusa.
Treba uzeti u obzir da je Pupovcu politički uspon omogućio upravo Ivo Sanader te isto tako da se dugovi vraćaju. Pupovcu je svejedno je li na čelu HDZ-a Sanader ili Plenković, glavno da se Hrvatska kotrlja u beogradski zagrljaj, obnovu „regijona“, treću Jugoslaviju ili što već. No, Plenky nema autoritet u HDZ-u kakvog je imao Sanader; ta ipak je jedan Ćaća!
Sanader se u zadnje vrijeme sastaje s Pupovcem u hotelu „Palace“, a ponekad im se pridruže Luka Bebić i Marko Grčić. Bebić je, kažu upućeni, jedan od tvoraca MOST-a, što je indikativno i pomoglo je pri stvaranju prve dvije koalicije MOST-a i HDZ-a, ali i ne zaboravimo, MOST je nakon prvog izvrsnog izbornog rezultata prvi otvoreno u javnost izašao s prijedlogom velike koalicije SDP-MOST-HDZ, što nekako svi zaboravljaju.
>>Ima neka tajna veza
Hoće li revitalizacija Sanadera uspjeti, vrijeme će pokazati. Ne treba zaboraviti strukture koje je stvorio upravo Ivo Sanader, počev sa samim Pupovcem, ali i s velikim brojem ljudi unutar HDZ-a te mnogobrojnih državnih institucija i ustanova. K tomu dodati naivnost i već poslovično pamćenje Hrvata; Varaždinci su izabrali pravomoćno osuđenog Ivana Čehoka za gradonačelnika, dva put su birali Mesića i jednom Josipovića – takav narod naprosto zaslužuje „malog ćaću“ Andreja Plenkovića, ili „istinskog“ Ćaću – Ivu Sanadera.
Josip Gajski