Slovim za jednog od favorita u finalu, ali nisam opterećen time

Prekaljeni mostarski glazbenik Romeo Nikolić, nakon 44 godine na sceni, ovih dana proživljava labuđi pjev. Naime, on se u konkurenciji od čak 1000 kandidata, koliko ih je bilo na samom početku showa Zvjezde Granda, plasirao u samu završnicu među 12 najboljih, s velikim izgledima da osvoji prvo mjesto. Finalno natjecanje održat će se u ponedjeljak u 21 sat na programu OBN televizije a gledateljstvo i Romeovi obožavatelji moći će za njega glasovati SMS-om. Romeo, čestitke za ulazak u finale, jesi li očekivao ovakav uspjeh? – Da budem iskren nisam očekivao. U početku mi je bila želja samo da ne ispadnem u prvom krugu, jer ruku na srcu znao sam da vrijedim barem toliko, a kasnije kako je vrijeme odmicalo, bilo mi je svejedno i sve je teklo spontano. Kako si se uopće dospio u ovaj show? – Ja se uopće nisam vidio u emisiji ovakvog tipa, ali eto spletom okolnosti sam dospio. Bilo je nekih sličnih ponuda ranije iz Hrvatske, ali se nisam osjećao spremnim. Otišao sam na nagovor Zdenka Ilića, Milija Bijavice i pjevača Lade Leskovara koji su me čuli ovdje u Mostaru kako pjevam i počeli me hvaliti i nagovarati. Nevoljko sam se prijavio, ali eto pozvali su me na razgovor u Beograd i tako je sve počelo. Kako si doživio taj show i uopće tu Grand produkciju koja nije svojstvena tvom glazbenom izričaju. Iako će neki poput pisca Đorđa Matića reći da je “više života, stvarnosti i kulture u televizijskoj emisiji “Nikad nije kasno” nego u većini regionalnih književnih festivala, okruglih stolova i sličnih hvatanja magle? – Ljudi imaju strašno pogrešnu percepciju. Na Grandu pored narodne glazbe, zastupljeni su svi glazbeni žanrovi i pop i rock, stari narodnjaci, sevdah, strana glazba…Ja sam ponudio četiri strane i četiri naše pjesme da pjevam, oni su odabrali što su odabrali. Žiri ali i publiku osvojio si svojim emotivnim nastupima? – Ja sam takav, kad pjevam onda se sav unesem u pjesmu, a ima tu i do pjesme. Izvodio sam jake pjesme kao što su “Jedne noći u decembru”, pa “Bacila je sve niz rijeku”, “Oči moje majke”, “Spavaj svijete moj”; a sad u finalu izvodim “Ostala si uvijek ista”. Sve su to kažem pjesme koje izazivaju emocije, a ja ne znam “folirati” kad pjevam. Kako su te primili u Beogradu? – Kao najrođenijeg, kao da sam u Mostaru. Zahvaljujem se svima od cijele produkcije do publike i žirija svi su me podržali. Slijedi finale. Što očekuješ? – Jedan sam od favorita, barem tako kažu, premda ja nisam opterećen.  Tako sam i došao do finala, bez ikakvog opterećenja. Od tisuću i nešto kandidata koliko ih je bilo prijavljeno, nas preko stotinu je ušlo u realizaciju programa. I nakon toga sam ušao u polufinale među 24 i sad u finale među 12 pobjednika. I to je super. U svakom slučaju jedno lijepo iskustvo, dosta ljudi si upoznao, a naravno i zaradio simpatije širokog gledateljstva? – Da. Super je bilo druženje s kolegama. Čestitke su pristizale sa svih strana svijeta. Već nakon prvog nastupa dobio sam čestitke s Havaja i daleke Australije, Južne Afrike i cijele Europe. To mi je najveća satisfakcija. Najviše su me iznenadile brojne poruke obožavatelja iz Rumunjske, Bugarske, Srbije i Makedonije. Ni u snu se nisam nadao nevjerojatno i to mi je najveća nagrada. A ostalo ako što bude dobro bude.

Pročitajte više na:bpz.ba