Rusija nije često imala priliku vidjeti predsjednika koji plače iako je bilo više nego dovoljno tragedija tijekom njegove 18-godišnje vladavine. Dogodilo samo jednom, na početku njegovog mandata 24. veljače 2000. godine, na pogrebu Anatolija Sobčaka.
Sobčak je zajedno s Gorbačovom i Jeljcinom pridonio raspadu Sovjetskog saveza. No, mnogo važnije, on je bio jedan od ljudi koji su iz anonimnosti iščupali srednje-rangiranog KGB-ovog oficiraVladimira Putina i pružili mu šansu da uđe u politiku.
Nitko ne zna što ga je nagnalo da mu ukaže takvo povjerenje. Ali danas su frakcije iz stare sovjetske sigurnosne službe preuzele poluge moći u Rusiji do te mjere da je teško govoriti o demokraciji. Iako je čak osam kandidata koji će ući u utrku za predsjednika, Putin zasigurno nema pravog rivala.
Jedna od kandidatkinja nazvala je zato ove izbore lažnima.
– To vam je kao u casinu, kad je kuća uvijek na dobitku. Tako vam je i s ruskom demokracijom – Putin uvijek dobiva.
Rekla je to Ksenia Sobčak – kćer istog onog Sobčaka koji je bio stari Putinov prijatelj i mentor.
Ksenia ima 36 godina i bivša je prezenterica u televizijskom reality showu, no s vremenom je postala opozicijska novinarka. Oni koji pak podupiru Alexeja Navanjija, navodno “pravog” oporbenog kandidata, tvrde pak da je Ksenija Putinova obiteljska prijateljica i da ju je Putin zapravo zamolio da izađe na izbore kako bi oni dobili na uvjerljivosti. Sigurno, ne bi ušla u utrku bez prešutnog dopuštenja vlasti. Tako funkcionira ruska demokracija.
Ali oni koji su se toga dosjetili možda sad počinju žaliti. Jer Ksenija je počela obilaziti TV postaje i nabrajati imena korumpiranih Putinovih suradnika te prozivati Kremlj.
Budući da kaže kako ne vjeruje u pobjedu, nego samo želi da ju se čuje, onda sigurno razbija brojne tabue. Što se to onda zapravo događa?
Ostavimo kćer na trenutak i vratimo se ocu. Bio je gradonačelnik Sankt Peterburga. Putin je bio njegov zamjenik. Dvojica su bila toliko bliska da kad je Sobčak stariji optužen za korupciju, Putin mu je pomogao izvući ga iz zemlje i ukrcati u poseban zrakoplov.
Bilo je to 90-ih kad je Rusija bila u potpunom kaosu. Njezin predsjednik, Boris Jeljcin, bio je uglavnom pijan i jedva je funkcionirao. Muškarci u sivim odijelima u Kremlju vjerovali su da su pronašli rješenje – novog čovjeka u sivom koji bi bio idealan protuotrov za Jeljcina, pa su počeli pripremati Putina kao njegovog nasljednika.
Odjednom, baš kad se Putin po prvi puta kandidirao za predsjednika, njegov stari prijatelj Anatolij Sobčak umro je u dobi od 62 godine u hotelskoj sobi u Kalinjingradu. Obdukcija je rekla da je to bilo zbog srčanog zastoja, ali nije se mogao pronaći nikakav dokaz srčanog udara.
Sobčakovoj udovici bilo je sve jako sumnjivo i zatražila je vlastitu obdukciju. Njezino ime je Ljudmila Narusova. Nedavno sam je sreo i pitao je li mislila da je njezin suprug ubijen. Iako je imala vremena da 10 puta kaže ‘da’, nakon duge stanke je odgovorila ‘Ne znam’. Neki sumnjaju da je u njegovoj smrti prste imao i Putin. Je li Sobčak znao nešto o njemu? Narusova je odbacila tu ideju. Vratio sam se i pogledao snimku sprovoda.
Putin je doista izgledao očajno. Oči su mu bile crvene, borio se sa suzama i teško guta dok grli Ljudmilu Narusovu. Putin nije glumac. Niti je sklon javnim emocijama. Zato je razumno pretpostaviti da se bori s istinskom tugom. Ili je to nešto drugo. Osjećaj krivnje? – Bilo je ljudi koji su manevrirali da Putina dovedu na vlast, kaže Narusova.
U pravu je. Tada je Putin bio razlog sukoba nekoliko frakcija u Kremlju. A donekle je to i danas. Ako je Sobčak ubijen, je li to bila jedna od onih frakcija koja se bojala da će njegov mentor biti čovjek iz sjene? Može biti. A ako je tako, je li srednjerangirani časnik KGB-a shvatio da je njegov dobar prijatelj žrtva na putu ostvarenja projekta Putin?
Pitao sam Narusovu o onoj autopsiji koju je učinila. Ispada da nikad nije javno objavila rezultate, ali spremila je dokumente zaključane u sef na tajnoj lokaciji izvan Rusije. Kad sam je pitao zašto, nije htjela razgovarati o tome. Pritisnuo sam je. Rekao sam:
– Zvuči kao da imate neku vrstu police osiguranja.
– Moglo bi se i tako reći, odgovorila je.
– Bojite li se za vlastitu sigurnost ili za svoju kćer? Trenutak je zastala.
– Znate, živjeti u ovoj zemlji je zastrašujuće, pogotovo za one koji imaju drugačije stavove, pa, da, bojim se, ja sam … Nije dovršila misao, piše bbc.com
Foto:screenshot