U proÅ¡li sam utorak zapisao: Ono Å¡to su neposredno nakon morbidne proslave [jugoslavenskoga] Dana Republike u Haagu govorili predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Andrej Plenković bilo je potpuno u skladu s oÄekivanjima hrvatskoga naroda. Vidjet ćemo ─ dodao sam tada ─ kako će proći sutraÅ¡nja rasprava o radu HaaÅ¡koga suda u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Â
Nisam imao iluzija. Nagledao sam se u ovih Äetvrt stoljeća Äudesnih oscilacija hrvatskoga suverenizma, pa mi nije bilo teÅ¡ko zamisliti da te visine mogu vrlo nisko pasti. ÄŒini vam se da pretjerujem? Ni govora! Valjan je primjer državniÅ¡tvo ─ Stjepana Mesića.  Taj je Äovjek na demokratskim izborima dvaput izabran za predsjednika Republike Hrvatske, a klatio se od poruke srpsko-crnogorskim osvajaÄima: „Možete odnijeti samo onoliko zemlje koliko ste je donijeli na opancima“ do zapadnobalkanske samospoznaje: „Vodili smo besmisleni rat za granice“.
Da sam i imao nekakvih iluzija, te bi iluzije razbio Plenković. On je naime vrlo brzo ustuknuo. Kako? ÄŒim je britanski The Guardian izvijestio da je Plenković jedini predsjednik vlade u Europskoj uniji koji odaje poÄast ratnom zloÄincu Slobodanu Praljku, Plenkovićev se suverenizam junaÄki povukao. Odakle se povukao? Kamo se povukao? S položaja: RuÅ¡it ćemo haaÅ¡ku presudu u predmetu „Prlić i drugi“, jer je nepravedna, na položaj: Republika Hrvatska poÅ¡tuje haaÅ¡ku presudu u predmetu „Prlić i drugi“, ali je nezadovoljna nekim pojedinostima u toj presudi.
Sutradan je na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda predsjednica Grabar-Kitarović kritiÄki govorila o radu HaaÅ¡koga suda. Spomenula je i njegovu posljednju presudu, onu u predmetu „Prlić i drugi“, poriÄući postojanje hrvatskoga „udruženog zloÄinaÄkog pothvata“ protiv Muslimana/BoÅ¡njaka i umijeÅ¡anost Republike Hrvatske. ÄŒast tomu postupku. Ali i njezin je suverenizam kratka dometa. I on je junaÄki uzmaknuo na položaj: Hrvatska poÅ¡tuje haaÅ¡ku presudu u predmetu „Prlić i drugi“, ali je nezadovoljna nekim pojedinostima.
Kakve su to mudrosti? Je li ta presuda pravedna ili je nepravedna? Ako je pravedna, gdje su dokazi? Koje su to zloÄine osuÄ‘enici poÄinili ili zapovjedili? Ako je presuda nepravedna, kakav Äovjek može poÅ¡tovati takvu presudu? Mudraci iz te Å¡kole ovako umuju: ÄŒekajte, ne valja srljati! Ako ne poÅ¡tujemo presudu koja nam Å¡kodi, ne možemo poÅ¡tovati ni presudu koja nam koristi! RuÅ¡eći presudu Å¡estorici herceg-bosanskih Hrvata, ruÅ¡ili bismo i presudu Anti Gotovini i Mladenu MarkaÄu! Dakle, moramo jednako poÅ¡tovati sve ─ i pravedne i nepravedne ─ presude HaaÅ¡koga suda.
To je, naravno, besmislica. Ako već izjednaÄujete ćudoredne oprjeke, kako možete izjednaÄivati logiÄke oprjeke? Ako je HaaÅ¡ki sud u predmetu „Gotovina i MarkaÄ“ utvrdio da nije bilo hrvatskoga „udruženog zloÄinaÄkog pothvata“, otkud je taj nepostojeći hrvatski „udruženi zloÄinaÄki pothvat“ uskrsnuo u Herceg-Bosni?
Ikonom toga hrvatskog „udruženog zloÄinaÄkog pothvata“ postao je general Slobodan Praljak. Upravo ─ Praljak! ÄŒovjek kojega dosad, ni prije ni nakon samoubojstva u haaÅ¡koj sudnici, nitko nije javno optužio da mu je uÄinio kakvo zlo. Taj zloÄinaÄki žig nije niÅ¡ta drugo nego meÄ‘unarodna odmazda Hrvatima zbog izlaska u slobodu.
Ali slobode i slobodnih ljudi ima posvuda. Ponegdje i u zatvorima ima tzv. slobodnjaka. A mi Hrvati, kakvi smo mi ljudi? Jesmo li i mi kao pojedinci u svojoj slobodnoj i samostalnoj, demokratskoj i suverenoj državi Hrvatskoj takvi „slobodnjaci“? Ili smo slobodni kao što je slobodan bio Slobodan Praljak ─ i u Hrvatskoj i u Herceg-Bosni i u haaškim uzama?
Mislim da smo mi, Å¡to se slobode tiÄe, daleko od Praljka. I bit ćemo daleko sve dok se naÅ¡e državno vodstvo ne bude usuÄ‘ivalo dolaziti na komemoraciju svojim Äasnicima, sve dok naÅ¡i domoljubni novinari budu usporeÄ‘ivali svoga generala s grÄkim filozofom Sokratom umjesto s Nikolom Å ubićem Zrinskim, Franom Krstom Frankopanom ili Petrom Kružićem, sve dok Vukovar budemo ponosno nazivali naÅ¡im Staljingradom ili naÅ¡om Guernicom umjesto naÅ¡im  ─ novim Sigetom.
Benjamin Tolić