Uncategorized
Vesna Å kare Ožbolt: Mesićev tajni iskaz u Haagu zaÄetak je teze o krivnji Hrvata za rat u BiH
“Percepcija prema kojoj se Hrvatsku smatra odgovornom za sukob s Muslimanima, a TuÄ‘mana i Å uÅ¡ka kao vodeće ljude udruženog zloÄinaÄkog pothvata nije doÅ¡la iz muslimanskih krugova pa Äak niti iz meÄ‘unarodnih – nego iz hrvatskih.â€
Vesna Å kare Ožbolt bila je savjetnica prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji TuÄ‘manu, a iz bogate politiÄke karijere uz nju se veže uspjeÅ¡na mirna reintegracija IstoÄne Slavonije.
Iz Ureda Predsjednika Republike, na osobni zahtjev, odlazi 2000. godine kad je za predsjednika RH izabran Stjepan Mesić.
Od prosinca 2003. do veljaÄe 2006. godine bila ministrica pravosuÄ‘a u Vladi RH, a nakon sukoba s predsjednikom Vlade Ivom Sanaderom vraća u Sabor. Danas je odvjetnica.
Posljednjih tjedana tema Agrokor dominantno prevladava u hrvatskome politiÄkom i medijskom prostoru. Kako komentirate krizu Agrokora? Koliko je ona opasna za hrvatsko gospodarstvo i državnu stabilnost?
Kriza oko Agrokora zapravo je tek na poÄetku; donoÅ¡enjem lex Agrokora kojim je sprijeÄen steÄaj svih dijelova koncerna i gubitak radnih mjesta dobivena je tek prva bitka, sada slijede teÅ¡ki koraci oko restrukturiranja, nagodbi i budućnosti koncerna. Je li zakon mogao biti bolje koncipiran i je li moglo biti viÅ¡e transparentnosti? Odgovor je vjerojatno, da.
MeÄ‘utim, dogaÄ‘aji su se odvijali velikom brzinom, neki dionici cijelog procesa u javnost su izlazili s kontradiktornim informacijama, a mediji Äesto plasirali nepouzdane informacije ili konstrukcije na razini teorija zavjera. Zbog svega toga vlada je bila prisiljena racionalizirati svoja istupanja u javnosti i pružati samo kljuÄne informacije zbog Äega se stvorila percepcija da neÅ¡to skriva.
Ova kriza joÅ¡ jednom je pokazala nezrelost i nesnalaženje mnogih hrvatskih politiÄara, opozicija se zabavljala izglasavanjem nepovjerenja vladi, a povjerenstvo za Agrokor – Äije osnivanje i cilj nisu sporni – zbog loÅ¡e pripremljenosti i nekompetentnosti pojedinih Älanova polako se pretvara u ‘lov na vjeÅ¡tice’, sprdaÄinu i zabavu za javnost. Puna su nam usta NjemaÄke kao primjera ureÄ‘ene države no tamo se, kod svake ozbiljne krize, njeguje tzv. kultura okruglog stola odnosno umjesto politiÄkih prepucavanja gleda se postići konsenzus.
U svojoj analizi sluÄaja Agrokor objavljenoj na jednom portalu ekonomski analitiÄar Željko Ivanković iznosi tezu da Lex Agrokor i sve povezane akcije hrvatske Vlade predstavljaju poÄetak kraja crony kapitalizma. Pozitivnim ocjenjuje nastojanja premijera Plenkovića koji upravljanje ovom krizom izjednaÄuje s revizijom hrvatske ekonomske tranzicije uz opasku da tek treba vidjeti koliko će se od toga realizirati.
SluÄaj Agrokor nije ni blizu kraja, ali već sad se sa sigurnošću može reći da je procjena agencije Bloomberg objavljena u rujnu na njihovom portalu – Agrokor je hrvatski Lehman Brothers – toÄna.
Nedavno su uhićeni, pa puÅ¡teni na slobodu, Älanovi uprave Agrokora, a pravni struÄnjaci smatraju da bi Äitav kazneni postupak ako bude pokrenut mogao trajati i petnaestak godina.
Prognozirati trajanje i ishod nekog kaznenog postupka je nezahvalno jer svaka izjava može predstavljati dopušteni ili nedopušteni utjecaj na pravosuđe. Ni nama pravnicima nije uvijek lako definirati razliku između jednog i drugog pa se onda oslanjamo na zdravu logiku, intuiciju i primjere dobre prakse iz drugih država EU. Sve što netko izgovori u javnom prostoru vezano uz neki sudski postupak može se upotrijebiti u tom postupku.
ÄŒak i benigne izjave poput one guvernera HNB Borisa VujÄića da su za sadaÅ¡nju krizu koncerna Agrokor ‘svi krivi’, ili predsjednika HGK Luke Burilovića koji krivnju sužava na pojedince unutar HNB-a, HANFA-a, pravosuÄ‘a i politike – sud u Londonu kod odluÄivanja o ekstradiciji Ivice Todorića može, a i ne mora koristiti.
Ali kad se radi o izjavama osobe koja obnaÅ¡a politiÄke funkcije svaki sud će to uvijek (is)koristiti. U ovom sluÄaju je to prijava DORH-u od tadaÅ¡njeg predsjednika .Sabora Bože Petrova koji se na pola sata sam ‘deimunitetizirao’ i podnio prijavu kao tobože ‘obiÄan graÄ‘anin’. Taj će bizaran potez sigurno ući u anale najvećih gluposti hrvatske politike.
Kako – kao bivša ministrica pravosuđa – gledate na stanje u pravosuđu i funkcioniranje pravne države?
NaÅ¡e pravosuÄ‘e nije najbolje, ali nije ni najgore na svijetu. Godinama se govori o problemima koje ga opterećuju; od nedostatka financija, nedovoljnog broja kvalitetnih sudaca, manjka adekvatnog prostora i drugo. Zbog svega toga optužnice DORH-a ili USKOK-a ne budu kvalitetno pripremljene i onda padaju. Tko normalan može oÄekivati kvalitetno – i joÅ¡ važnije, brzo – suÄ‘enje kada znamo da kod kompleksnih sluÄajeva istražni suci i tužitelji rade po 12 ili viÅ¡e sati Å¡to po zakonu ne bi smjeli i da se moraju probijati kroz hrpe praÅ¡njavih papira na podu da bi doÅ¡li do spisa, da se slikovito izrazim.
Zato mislim da se odluka premijera Plenkovića da se DORH-u odobre dodatna sredstva za istraživanje sluÄaja Agrokor – a koju odvjetnici Ivice Todorića istiÄu kao (joÅ¡) jedan dokaz da se radi o politiÄkom progonu – ne bi mogla tumaÄiti kao pritisak na pravosuÄ‘e. Da nisu bila odobrena dodatna sredstva za provoÄ‘enje istražnih radnji u sluÄaju Agrokor upitno bi bilo rjeÅ¡avanje predmeta u razumnom roku, a to je jedan od kljuÄnih uvjeta za praviÄno suÄ‘enje.
Devedesetih godina radili ste u Ministarstvu vanjskih poslova. Kako ocjenjujete perspektive hrvatske vanjske politike danas? Imamo li kao država uopće koherentnu i proaktivnu vanjskopolitiÄku agendu koja se ne će svoditi iskljuÄivo na deklamacije i fraze?
Koliko god je, s obzirom na okolnosti, možda nepopularno isticati, ali Äinjenica je da je za vrijeme oba mandata bivÅ¡eg premijera Sanadera hrvatska vanjska politika bila artikulirana i nije bilo većih lutanja niti sukobljavanja s opozicijom. Dijelom je to i zato Å¡to je tada postojao zajedniÄki cilj tj. ulazak u EU. Na žalost, uoÄi samog ulaska u EU pa nadalje vanjska politika se pretvorila u nesretan mix amaterizma i nekompetencije, sve se svodilo na ‘regiju’ i trÄanje u Bruxelles po miÅ¡ljenje.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Plenković, barem do sada, vode jasno definiranu i izbalansiranu vanjsku politiku, održavaju se dobri odnosi i s Bruxellesom i Washingtonom, a nakon nepotrebnog zastoja od skoro dvije godine i s Moskvom. Ne smije se zaboraviti da nam je za vrijeme Domovinskog rata Rusija mnogo pomogla, ne samo oružjem nego i politiÄki: sjetimo se da je bivÅ¡i predsjednik Mihail SergejeviÄ GorbaÄov odbio podržati MiloÅ¡evićev plan za vojni udar u ex Jugoslaviji, a i pripadnici ruskih postrojbi u okviru misije UNTAES dali su veliki doprinos mirnoj reintegraciji istoÄne Slavonije.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović nedavno je posjetila Rusku Federaciju, a prije toga inicirala je inicijativu „Jadran-Baltik-Crno more“. Je li prostor izmeÄ‘u tri mora mjesto gdje bi Hrvatska trebala tražiti svoju geopolitiÄku i kulturoloÅ¡ku poziciju unutar danaÅ¡nje Europske unije?
Inicijativa Jadran-Baltik-Crno more koja ukljuÄuje 12 zemalja – važna je prije svega iz ekonomskih razloga; ukupna gospodarska suradnja Hrvatske s centralnom Europom i s baltiÄkim zemljama iznosi svega 1/6 gospodarske suradnje koju Hrvatska ostvaruje sa zemljama zapadnog Balkana. Taj podatak dovoljno govori u prilog intenziviranja ekonomske suradnje s tih 12 država.
Neki kritiÄari Inicijative smatraju da se njome ide protiv njemaÄkog utjecaja i protiv Rusije te da je to ameriÄki ‘trojanski konj’ u Europi, problematiÄna im je suradnja sa zemljama ViÅ¡egradske skupine koje su na udaru EU zbog njihovih desnih vlada i antiimigrantske politike i boje se da bi mogla ići na uÅ¡trb odnosa RH s državama ‘u regiji’. Bez obzira slagali se mi ili ne sa svjetonazorskim politikama tih država sve dok se one zalažu za oÄuvanje jedinstvenog tržiÅ¡ta i Schengena suradnja na gospodarskom planu nije problem.
Vi ste od 1995. do 1997. rukovodili procesom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. UoÄi nove obljetnice sjećanja na žrtvu Vukovara, a s obzirom da pretpostavljamo da ste i dalje na odreÄ‘eni naÄin vezani uz taj grad, zanima nas VaÅ¡e miÅ¡ljenje o Vukovaru danas? Koliko se joÅ¡ osjećaju ratne rane i možemo li govoriti o bilo kakvom pomirenju dok, primjerice, silovane Vukovarke i dalje nisu dobile adekvatnu sudsku zaÅ¡titu?
Svaki put kada se bliži obljetnica tragedije Vukovara u svima nama raste i ta neka nelagoda, poÄinjemo se propitivati je li se moglo viÅ¡e napraviti za ekonomsku revitalizaciju, a posebno oko kažnjavanja ratnih zloÄina i pomirbe.
Iako je proces mirne reintegracije Podunavlja bio uspjeÅ¡an već i zato jer nije bilo ljudskih žrtava a kojih bi sigurno bilo da se integriranje istoÄne Slavonije rjeÅ¡avalo vojnim putem taj proces traje i dalje. Njegov integralni dio su rjeÅ¡avanja ratnih zloÄina i potraga za nestalim.
Mnogi misle da u tom dijelu DORH nije dovoljno brz i uÄinkovit; ta percepcija dobrim je dijelom nastala zbog nedovoljne informiranosti; ne zna se, primjerice, da se rad na otkrivanju ratnih zloÄina ubrzao tek od 2009. donoÅ¡enjem novog Zakona o kaznenom postupku kojim se, kod pojave novih dokaza, dopuÅ¡ta preotvaranje postupaka za ratne zloÄine koji se sude in absentia, zaboravlja se da protok vremena te nedostupnost ili smrt svjedoka sudu dodatno otežavaju istrage.
Zato je važno naglasiti da će se rad DORH-a intenzivirati Äim Hrvatska dobije kompletnu arhivu iz Haaga gdje su suÄ‘enja, osim sluÄaja Mladić i StaniÅ¡ić i Å imatović, zavrÅ¡ila. Tada će se otvarati novi postupci i ratni zloÄinci koji su do sada uspjeli izbjeći pravdu i osjećali se sigurnim ne bi trebali mirno spavati.
Uspjeh mirne reintegracije je ‘živi’ proces i gradi se, zapravo, svaki dan; svaki dan bez ozbiljnih incidenata, bez izljeva mržnje s ove ili one strane, je veliki uspjeh.
KljuÄno je da smo uspjeli uspostaviti solidne temelje, a za realnu ocjenu uspjeha mirne reintegracije treba joÅ¡ vremena. Iako je o tom procesu mnogo toga napisano i reÄeno neke stvari joÅ¡ nisu poznate i samo direktni sudionici tih dogaÄ‘anja mogu ispriÄati cijelu priÄu.
Iz tog je razloga premijer Plenković, prilikom svojeg posjeta Ukrajini, ponudio pomoć Hrvatske u rješavanju krize u Donbasu i Lugansku. Oni koji su kritizirali njegov nastup to, naravno, nisu mogli znati.
Ako se pažljivo proÄita njegov govor jasno je da hrvatska ponuda ni u Äemu ne izlazi iz okvira Sporazuma iz Minska.
Vukovar kao i ostali ravniÄarski krajevi Srijema i Slavonije posljednjih su godina izloženi pojaÄanom iseljavanju, posebno mlaÄ‘ih ljudi, u inozemstvo. Jesu li razlozi iseljavanja iskljuÄivo ekonomske prirode ili su ljudi upali u apatiju i jednostavno izgubili vjeru u danaÅ¡nju Hrvatsku?
I jedno i drugo. Krvna slika gospodarstva Slavonije bolja je nego prije krize iz 2008., primjerice, podignute su subvencije za obrtnike i gospodarstvenike i donesene joÅ¡ neke druge mjere no to nije dovoljno Äak ni za dostizanje razine iz predkriznog vremena. Podatak HOK-a da je u Vukovarsko-srijemskoj županiji u ovoj godini registrirano dvostruko manje obrta nego prije krizne godine to najbolje pokazuje.
Nedavno organizirani sastanak gospodarskih savjetnika i predstavnika trgovinskih ureda brojnih zemalja pri veleposlanstvima u RH pod pokroviteljstvom Vukovarsko-srijemske županije na temu mogućnosti investiranja u RH je odliÄan potez ali ako se ne osigura investicijsko okružje bez korupcije od najnižeg lokalnog dužnosnika pa na gore, nikakve pompozne prezentacije neće pomoći.
Imate li ideju kako bi mlade ljude trebalo stimulirati da ostanu u Hrvatskoj i ovdje se nastave boriti za svoje interese?
Ne znam toÄno koliko se novca izdvaja iz proraÄuna za stipendije za studente i za mlade znanstvenike no sigurna sam da i uz EU fondove i razne sponzore, novca nikad dosta. Ono na Äemu država nikad ne bi smjela Å¡tedjeti su stipendije za siromaÅ¡ne studente jer svaka kuna uložena u njihovo obrazovanje kad-tad će nam se vratiti. A mladim znanstvenicima koji žive i rade u Hrvatskoj kao i onima koji se planiraju vratiti država treba osigurati stambeno zbrinjavanje barem za odreÄ‘eno vrijeme.
Kada u medijima proÄitate da je onaj ‘klinac’ iz Solina, Ivan MrvoÅ¡, sa svojom ‘pametnom klupom’ samo u par godina postao globalni igraÄ, da je mlada znanstvenica Iva Tolić s instituta RuÄ‘er BoÅ¡ković na listi 40 vodećih svjetskih biologa…onda shvatite da jedino takvi ljudi mogu osigurati budućnost ove zemlje.
Uskoro nas oÄekuje izricanje pravomoćne presude hrvatskoj Å¡estorci u Haagu. Koliko će presuda imati utjecaja na položaj Hrvata u BiH, ali na meÄ‘unarodni položaj Republike Hrvatske?
Za poÄetak, treba reći neÅ¡to Å¡to mnogi ne znaju ili im nije jasno, vjerojatno i zato Å¡to je ovaj proces dugo traje i vrlo je kompleksan. Dakle, percepcija kojoj se Hrvatsku smatra odgovornom za sukob s Muslimanima, a TuÄ‘mana i Å uÅ¡ka kao vodeće ljude udruženog zloÄinaÄkog pothvata nije doÅ¡la iz muslimanskih krugova pa Äak niti iz meÄ‘unarodnih – njima je to tek dobro ‘sjelo’ kako bi opravdali svoje pogreÅ¡ne politike na ‘ovim prostorima’ – nego iz hrvatskih.
Zametak paradigme o krivnji bosanskih Hrvata seže u 1998. godinu kada je Stjepan Mesić tajno svjedoÄio u Haagu, nastavlja se do 2000. kada je general Tihomir BlaÅ¡kić osuÄ‘en na 45 godina pa do 2004. kada je doÅ¡lo do kopernikanskog obrata iliti ‘novih spoznaja’ na temelju kojih je BlaÅ¡kić osloboÄ‘en krivnje po zapovjednoj odgovornosti.
U godinama koje su slijedile narativ o krivnji Hrvatske za rat u BH polako se nadograÄ‘ivao, Å¡to od medijskih djelatnika, Å¡to od politiÄara i brojnih drugih javnih osoba. Iako su sve optužnice iz kuhinje Carle del Ponte do sada pale kao kule od karata nezahvalno je prognozirati ishod
Dr. Davor DerenÄinović je gostujući u jednoj televizijskoj emisiji ovakav naÄin kreiranja optužnice duhovito nazvao – literarnim. Mislim da nije puno pogrijeÅ¡io.
Dugo godina bili ste aktivni u hrvatskoj politici, a danas se bavite odvjetniÅ¡tvom aktivno prateći dogaÄ‘anja u politici. Kako gledate na rezultate hrvatske politike od poÄetka devedesetih do danas, a kako na hrvatske perspektive u budućnosti?
Malo tko se neće složiti s ocjenom da je Hrvatska, od zavrÅ¡etka Domovinskog rata, puno obećavala, svi smo imali osjećaj da je pred nama jedna sjajna budućnost, mir i prosperitet. Na žalost, nije ispalo tako, a razlozi za to su viÅ¡eslojni. ‘Proces razotkrivanja’, tko jest, a tko nije kriv za to, traje već neko vrijeme na razliÄitim razinama i vjerujem da će, kad se neke stvari raÅ¡Äiste do kraja i kad se rijeÅ¡imo nekih balasta proÅ¡losti, stvari krenuti na bolje.
Hrvatska ima dobru perspektivu pod uvjetom da se koncentrira na vlastite interese. SvjedoÄimo velikim previranjima u svijetu, preslagivanju unutar starih Älanica EU i njenom repozicioniranju naspram SAD-a i Rusije – može se to pomalo pratiti na mikrorazini na sluÄaju Agrokor – i trebat će dosta pameti i snalažljivosti da se Hrvatska izbori za najbolju poziciju na europskoj Å¡ahovskoj ploÄi.
Treba se fokusirati na to da se Hrvatska ubaci u ‘prvu brzinu’ , to za poÄetak, znaÄi ulazak u Schengen i uvoÄ‘enje eura. Ne mislim da će ikada doći do gubitka suvereniteta država Älanica EU, pitanje je samo da li će biti ‘viÅ¡e ili manje Europe’.
Davor Dijanović/hkv