U(s)hićenje

U eri informacijske zabave uhićenje nužno pretpostavlja i dramatično lišavanje slobode (uz javljanje svih vrsta novinarskih lešinara) kao i simboličko (naravno pred kamerama) stavljanje lisičina uz odvođenje s lica mjesta u „nepoznato“. A potom odmah, kao da im je netko javio gdje, kamere ponovno prate uživo privođenje u pritvor.

Za Tomislav city tropolje.info piše Marko Tokić

Anto Bilić iz Devedesetke uzburkao duhove. U dopisu hrvatskom državnom vrhu tvrdi da HNS-ov prijedlog izbornog zakona, koji ionako ne će proći u institucijama sustava, diskriminira Hrvate Središnje Bosne, Posavine i Republike Srpske, a za sve probleme Hrvata u Središnjoj Bosni optužio dužnosnike Slova (HDZBiH). Iako pismo nisam čitao u cijelosti, ipak iz ono nešto novinarskog prepričavanja i navedenih izvadaka samog dopisa da se razlučiti da Anto baš i nema osjećaja za nijanse (naime, velika je razlika između najodgovorniji kad su Hrvati u pitanju od jedini odgovorni), a da mu i razumijevanje konteksta političkih događaja nije baš najjača odlika vidljivo je iz potpunog zanemarivanja uloge partnerskih politika u ovom i ovakvom hrvatskom položaju u Srednjoj Bosni (sjećam se da sam na Kalibunaru na pokop ispratio ubijenog policajca i povratnika Pericu Bilića, nažalost, tek jednog u nizu; a da ne govorim o ulozi vertikalno nadređene vlasti županijskoj i njezinoj uzurpaciji od hrvatskih pripadnika, i svih drugih ne potpuno opravdavajućih ali olakotnih okolnosti o kojima Anto, očito, nije promišljao). No, najčudnije u cijeloj priči jest da je Devedesetka kao članica HNS-a pristala na završni prijedlog izbornog zakona (o kojemu je riječ), a da ga se unatoč posve neizvjesnoj njegovoj institucionalnoj sudbini a kao jedan od predlagača osporava. Bez obzira na primjedbe u tijeku donošenja, razlike koje su sigurno postojale, na koncu su pristali na taj prijedlog i on je kao takav već prezentiran, čak što više ušao u parlamentarnu proceduru (i bez obziran na sve svoje manjkavosti zasigurno je bolji od postojećeg izbornog zakona). Ako Devedesetka vjeruje da ima bolji prijedlog izbornog zakona koji može proći u parlamentarnoj proceduri (pa čak i ako ste potpuno svjesni da on nema parlamentarnu šansu iznimno bi bilo važno objavljivanje tog prijedloga da javnost vidi potencijalne prednosti mogućeg prijedloga). Stoga toplo preporučam upućivanje tog moguće boljeg prijedloga u parlamentarnu proceduru (s nadom da će to tako i biti i da u njemu ne će biti navedenih manjkavosti). Ako tog prijedloga nema (i ne će ga biti), kako razumjeti navedeni dopis nego kao unaprijedno opravdanje moguće dvostruke igre u pripravi (ma koliko se, uvijek i iznova, osporavalo njezino postojanje).

Visoki predstavnik opet pjeva u New Yorku (u Vijeću sigurnosti), ako je suditi kako pjeva nije se nadati ničemu. Iako su mu riječi nove, note su iste. Svi su krivi osim onih koji su najodgovorniji: on i njegovi. BiH je protektorat. A u BiH svi su krivi osim protektora (zar je čudno da je Pilat oprao ruke, i moderni pilati izgleda tomu su skloni). I kad govori o odluci Ustavnoga suda i potrebi da se osigura legitimno zastupanje Hrvata Inzko ne navodi istočni grijeh međunarodnih predstavnika nego se hvali navodnim presedanima i intervencijama Ureda visokog predstavnika kako bi se odblokirale institucije. A tim intervencijama (i izmjenama izbornog zakona Roberta Barrya) imamo zahvaliti današnje stanje, kao i nelegitimnost prethodnih vlasti i krah BiH. I sam je kao čuveni matematičar intervenirao u množenje i dijeljenje pa se drugima ne može rugati. Davno sam Vam (Vaša Visosti) napisao, a i sad ponavljam: Inzko, katoliče, srami se u čemu sudjeluješ.

Uhićen Ivica Todorić. Na svim portalima. Gdje god otvoriš – vijest. I onda čitaš Ivica se Todorić ušetao u londonsku policijsku postaju (vjerojatno u pratnji svojih odvjetnika) i odazvao se na europski uhidbeni nalog. Ubrzo čitate kako se pojavio i na sudu na kojem se usprotivio izručenju Hrvatskoj. I što je tu čudno reći ćete? Pa, naslov. Jer iz naslova bi čovjek mogao domisliti dramu jurnjave londonskim ulicama ili u najmanju ruku upad britanske policije na „nepoznatu“ Todorićevu adresu i spektakularno uhićenje uz tv-e kamere (sjetite se samo „uhićenja“ Ante Gotovine, i nekih drugih u Hrvatskoj). Može uhićenje biti i skriveno od javnosti takvih također ima i u suvremenom dobu, no u eri informacijske zabave od svega je potrebno napraviti spektakl a uhićenje bogatih i slavnih svakako utažuje glad svjetine. Budući da je glad za zadovoljštinom puka narasla (medijskim i inim poticajima) do neizdržljivosti, rulji je potrebno ponuditi žrtvenoga jarca. A nacija spreman na linč izluđena navodnim Todorićevim raskrinkavanjem u medijima (koji su mu, usput rečeno, svi do jednoga do jučer jeli iz ruke), kao i optužnicama, potjernicama i moralkama koje toj istoj gladi nude politički marginalaci i ulizice, svim tim psihološkim bombardiranjem je pripravljeno stanje duha  u kojem vijest o uhićenju svjetina doživljava kao vlastitu satisfakciju. Glad za zadovoljštinom narasla je do te mjere (u Hrvatskoj) da je rulji željnoj žrtvenoga jarca nužno ponuditi, ako ne jarca na ražnju, makar veliku priredbu dostojnu krnjevala. Pedro mora visiti i Krnjo se zapaliti. Uhićen, Todorić!!! I odjednom nam je kao dobro.

Znam reći ćete zbog čega se čuditi naraslom jalu, zavisti, ljubomori i gnjevu na Gazdu koji nas je „opljačkao“ te sladostrasnom klicanju njegovu poniženju pa zbog bijede duha koja stoji iza takvog ushita. Užitak u tuđoj nesreći (padu) odraz je gubitka vlastitog sadržaja (sadašnjosti i budućnosti): potpuna odsutnost sadržaja i smisla (što bi rekao Rvoje Vrcin). A Todorić koji je ušetao u policijsku postaju, mogao je tamo biti i zadržan, no, kao što to biva u demokratskom svijetu, proslijeđen je na sud, i kao što već čitama, platio je jamčevinu i pušten je na slobodu (naravno: vlastima mora biti dostupan i, gle poniženja, mora nositi sigurnosnu narukvicu). I, naravno, sad sudska trakavica slijedi koju ćemo, blago nama, imati mjesecima a možda čak i godinama. A kakvo je vrijeme došlo, a uvijek je takvo i bilo, teško na ljudskom sudištu gube oni koji imaju novca.