Ususret promjeni državnih granica na Balkanu

Najavljeni tektonski poremećaji mogli bi imati utjecaja i na više od 1300 kilometara hrvatske državne granice prema nestalnim balkanskim državama, a u ekstremnijim bi se slučajevima ti balkanski valovi mogli preko nje i prelijevati

Zapaljivi komentari europskih saveznih političara i njihovih medija prema Sjedinjenim Američkim Državama mogli bi se usporediti s dojučerašnjom agresivnom pruskom kampanjom protiv Poljske, a koju je nedavno kao svoj prijedlog za rješenje balkanskih problema objelodanio, nikad kažnjeni tenkovski pljačkaš Hercegovačke banke, Wolfgang Petritsch. Naime, ovaj neizabrani europski političar smatra kako bi operacija „razoružavanja jezika“ političarima u Zagrebu i Hrvatskoj susjednim balkanskim državama pomogla u raspetljavanju nagomilanih balkanskih prijepora.

Ne zna se točno što podrazumijeva nekadašnji upravitelj BiH pod operacijom razoružavanja jezika. Je li u pitanju razrađen bruxelleski zakonski prijedlog o uvođenju verbalnoga delikta za određene narode, sličan nekadašnjim nacističkim pogledima na rješenja slavenskih pitanja u Reichu ili je pak riječ o pokušaju kojim bi se Europska unija za još jedan korak približila totalitarnom sustavu bivšega SSSR-a, a kojeg je već odavno napustila i sama Rusija. Radilo se o rasističkom pokušaju obuzdavanja slobode govora odnosno slobode suverenih nacija ili pak postupnom koračanju k novom totalitarizmu europski birokrat, inače u epohi potehnikovljenoga svijeta, nije precizirao načine „razoružavanja“ jezika. Bi li se primjerice, nakon svakih izbora u balkanskim državama i Hrvatskoj, izabranim zastupnicima, članovima vlada i predsjednicima država, obredno trebali rezati jezici iz usnih šupljina kako izabrani i legitimni predstavnici svojih naroda i država ne bi, unatoč znatnoj srodnosti, sličnosti pa i razumljivosti svojih jezika mogli međusobno komunicirati?

Dok se Europa bavi bizarnim i ćudoredno riskantnim popravljanjem pojedinih naroda kako bi ih, poput krastavca i rajčice, dovela u standardom propisane oblike, američki analitičar Steven Meyer nedavno se oglasio u jednoj srpskoj tiskovini tvrdnjom kako će manjak američke zainteresiranosti za područje jugoistočne Europe, ali i opći europski otpor američkoj nazočnosti u Europi potaknuti političke procese koji bi mogli u završnici rezultirati promjenom državnih granica na Balkanu. Rusija je, kao treća zainteresirana strana za balkanska pitanja ostala u ovom euro-američkom sporu samo prividno po strani. Osim što je u svojim državnim medijima dala određenu pozornost euroatlantskim prijeporima, upozorila je na tvrdnje spomenutoga američkog analitičara, inače bivšega stručnjaka za sigurnosna pitanja na Balkanu. Naime, žurba u izgradnji t. zv. turskoga toka, kojim će ruski plin jednim odvojkom biti iz Turske dopreman preko država jugoistočne u srednjoeuropske zemlje često se manifestira i u neurotičnim gospodarsko-financijskim pritiscima na pojedine Balkanu susjedne države članice Europske unije i NATO saveza.

Promjena granica odgovarala bi Rusiji ne samo načelno, nego i stvarno zbog pripojenja Krima, ali i pitanja ostalih dijelova Ukrajine, na koja u slučaju za Rusiju povoljnoga raspleta ukrajinske krize Moskva računa. Možebitnom podjelom Makedonije, njezini bi istočni dijelovi po Meyerovoj preporuci ušli u sastav sa Srbijom, a ne Bugarskom kao federalna jedinica, što bi onda omogućilo zasad još uvijek nemoguću izgradnju plinovoda. Zapadni pak dijelovi pripojili bi se Albaniji, premda Meyer ne precizira odnos u kakav bi Albanija stupila s pridošlim joj makednoskim teritorijem. U sigurnosnom smislu nova bi srpska federalna jedinica, umjesto južne Srbije mogla biti nazvana Mala Makedonija, a služila bi i kao svojevrsni sigurnosni pojas protiv mogućih islamističkih prijetnji uzduž novoga plinovoda.

U pozadini priče o možebitnom pripajanju Srbiji sjevernoga dijela kosovske države ne skriva se nikakva srpska želja da zaštite svoje povijesne spomenike, koji se ionako nalaze razbacani po različitim dijelovima albanskoga području. Sjever je Kosova, naime, bogat rudnim mineralima, a tu su razmještene i kosovske termoelektrane pa je Srbija, doduše pod velom svetosavlja, isključivo zainteresirana za vlasništvo nad kosovskim energentima. Meyer je stanje u BiH sastavljenoj od dva entiteta ocijenio pogoršanim, nu ne i bez razloga jer se s Republikom Srpskom Beogradu zadnje vrijeme sve snažnije nastoji infrastrukturno, a ponajprije prometno povezati.

Taj sustav pretvaranja u jedinstvenu cjelinu nedavno je očitovao i Tomislav Nikolić, koji je nakon otvaranja jednoga od niza izgrađenih mostova preko Drine prometno povezan prostor proglasio jedinstvenim. Nasuprot tako proširenoj Srbiji figurira Federacija kao isključivi bošnjački entitet, u kojem Meyer uopće ne spominje Hrvate, koji su u zajedničku Federaciju unijeli teritorij svoje Republike Herceg-Bosne. Nedostatak strategije i političkoga kontinuiteta iz Zagreba te sad već dvogodišnja paraliza političkoga života u Hrvatskoj i nestabilnost vlasti doveli su u pitanje čak i donošenje novoga izbornog zakona, koji bi Hrvatima omogućio da biraju sami svoje političke predstavnike, umjesto nasiljem nametnuta sadašnjega pravila po kojem su im Bošnjaci od njih samih „demokratskije“ birali političke predstavnike.

Najavljeni tektonski poremećaji mogli bi imati utjecaja i na više od 1300 kilometara hrvatske državne granice prema nestalnim balkanskim državama, a u ekstremnijim slučajevima bi se balkanski valovi mogli preko nje i prelijevati.

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo