ÄŒinjenica pak jest: mi smo u duhovnoj bitci, borbi (Ef 6,12) i Å¡to smo toga manje svjesni to je djelovanje demona, obavijeno velom neznanja, uÄinkovitije, a njihova pobjeda sigurnija.
Isus je uÄenicima dao tri zadatka : navijeÅ¡tati kraljevstvo Božje, lijeÄiti bolesne, izgoniti zloduhe. (Mt 10,1.8; Mk 16,18;  Lk 10,9). Razlog? Kraljevstvo Sotone se ne može uniÅ¡titi pukim rijeÄima. IzljeÄenja i osloboÄ‘enja su vanjski znakovi pobjede Božjeg kraljevstva nad Sotoninim. U tim znakovima konflikt dvaju kraljevstva, Božjeg i Sotoninog,  izbija na vidjelo, a pobjedniÄka sila Božjeg kraljevstva postaje oÄita. Ako nema oÄitovanja sile, kršćanska poruka se relativizira, te umjesto da djelovanjem Duha pokaže superiornost nad svim ljudskim filozofijama, srozava se na razinu obiÄnog miÅ¡ljenja; postaje religija meÄ‘u religijama, jedan od svjetonazora na tržiÅ¡tu religioznih ideja. Bez sile Duha i svjedoÄke ubojitosti koja od nje dolazi, kršćanstvo teÅ¡ko izbjegava opasnost da ne padne u folklor.
Otud dolaze mnoge nevolje za suvremeno kršćanstvo. Kršćani ne poznaju, zanemaruju ili se Äak aktivno suprotstavljaju djelovanju u sili Duha. NavjeÅ¡taj poruke kraljevstva ne  prate znakovi kraljevstva.Time se oni ograniÄavaju samo na rijeÄi i razdvajaju ono Å¡to je Bog spojio. Zadržali su obliÄje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. Svijet to Äesto zna bolje osjetiti nego sami kršćani. Svijet prepoznaje kad je neÅ¡to beživotno i neautentiÄno.
Ako hoće biti nove evangelizacije o kojoj se govor,i trebati će neÅ¡to puno viÅ¡e od pukih programa i ljudskih rijeÄi; bit će potrebno vratiti se temeljima kršćanstva, onoj sili koja je omogućila kršćanima prve generacije da u roku od 50 godina osvoje cijelo rimsko carstvo. Biti će potrebno da kršćani ponovno stave zajedno ono Å¡to je Bog stavio zajedno: rijeÄ i silu, navjeÅ¡taj i znakove.
DoduÅ¡e, tu i tamo se naÄ‘e nekog tko moli za ozdravljenje. To sam Äak susreo i kod posve obiÄnih kršćana, onih koje se Äesto naziva folklornim tradicionalnim. Ali, Å¡to tiÄe zloduha tu vlada gotovo potpuno neznanje. Da li zlodusi postoje? Å to oni rade? Na Å¡to uopće mislimo kad govorimo o zlodusima? To su pitanja na koje većina kršćana nema odgovora. ÄŒak niti obrazovanje tu ne pomaže puno. Å toviÅ¡e, Å¡to si uÄeniji, Å¡ansa jest da manje razumijeÅ¡.
Postoji uvriježeno miÅ¡ljenje da biti pod utjecajem zloduha znaÄi biti opsjednut, potpuno pod kontrolom Ä‘avla. NeÅ¡to poput onog kako to prikazuju hollywoodski filmovi: glava se okreće za 180°, osobu zaposjeda zla sila i posve preuzima kontrolu, osoba govori latinskim, hebrejskim, jezicima koje nikad nije uÄila, pokazuje nadnaravnu snagu itd.  Doista, to se ponekad i dogaÄ‘a, no to su samo krajnji i relativno rijetki sluÄajevi. Sama pak prisutnost zloduha je daleko raÅ¡irenija nego to kršćani uopće i misle. Iako to najÄešće ne prepoznajemo, djelovanje zloduha je neÅ¡to Å¡to svakodnevno osjetimo na svojoj koži.
Racionalizam, kao prevladavajuća filozofija naÅ¡e civilizacije nam prijeÄi da vidimo odakle zapravo dolazi većina onog Å¡to stvara problem u naÅ¡im životima.
Smetnje koje dolaze od utjecaja zloduha svodimo na psihu i njezine mehanizme i time se bavimo samo simptomima, a ne pravim uzrocima.  Činjenica pak jest: mi smo u duhovnoj bitci, borbi (Ef 6,12) i Å¡to smo toga manje svjesni to je djelovanje demona, obavijeno velom neznanja, uÄinkovitije, a njihova pobjeda sigurnija. I to se dogaÄ‘a meÄ‘u kršćanima, onima koji bi trebali znati bolje.
Neil Anderson u svojoj knjizi “On lomi okove†procjenjuje da oko 85% kršćana živi pod stalnim duhovnim napadima. Ti kršćani mogu Äak biti i dobro pouÄeni u svojoj vjeri, ali poÅ¡to ne razumiju duhovni svijet, niti kako on utjeÄe na njihove živote, oni ne razumiju da su njihovi problemi duhovne naravi, niti poznaju oružje borbe ili kako doći do pobjede.  Zbog toga žive životom beznaÄ‘a, poraza i besplodnosti. U nemogućnosti su imati bilo kakav ozbiljniji duhovni život, a njihov odnos s Bogom je praktiÄki nepostojeći.
Neil Anderson razlikuje tri razine duhovne borbe.
Prva i najÄešća razina (prema procjeni oko 65% kršćana) sastoji se u neprestanoj vatri uznemirujućih misli koje dan i noć navaljuju na njih: strahovi, tjeskobe, krivnje, greÅ¡ne misli, napadi panike, zamjeranja, nepraÅ¡tanja. Sve ih to salijeće i uzima im duÅ¡evni mir, radost i vjeru. PoÅ¡to ne znaju bolje, umjesto da se bore i svladaju Neprijatelja, kršćani se  sa takvim stanjem mire i smatraju ga normalnim, ili, Å¡to je joÅ¡ gore, sebe optužuju zbog takvih misli. Žive kao poraženi.
Na drugoj, dubljoj razini duhovne borbe (oko 15% kršćana) situacija postaje ozbiljnija. Ovdje se viÅ¡e ne radi samo o odnosu s Bogom, već o cjelokupnom životu. Misli postaju jaÄe i ispoljavaju se kao zasebni, zli glasovi koji nadvladavaju i pred snagom kojih pojedinac nema moći niti snage bilo Å¡to napraviti. Kršćani na ovom stupnju  žive na rubu psihiÄkog sloma, bolesti: depresivni, paranoiÄni, ogorÄeni. Funkcioniraju zahvaljujući farmaceutskoj industriji i tabletama  te lako postaju žrtve kojekakvih ovisnosti. Koliko god oni vjerovali, poÅ¡to ne razumiju duhovnu narav svojeg stanja a joÅ¡ manje kako ga promijeniti, njihova vjera teÅ¡ko da je neÅ¡to viÅ¡e od Å¡take koja im zajedno sa tabletama pomaže da hramlju kroz život. Žive poraženi.
Treća najdublja razina jest kad ti “glasovi†preuzmu kontrolu nad osobom, govore joj što da radi i misli. Takvi ljudi postaju izgubljeni, lutaju ulicama, završavaju u mentalnim ustanovama itd. Njih je, prema Andersonu, oko 5%.
Ovdje smo tek zagrebali. Tema je Å¡iroka i, ako Bog da, joÅ¡ će biti rijeÄ o njoj. No, kako djelovanje demona izgleda u praksi te kako se osoba osjeća nakon Å¡to je osloboÄ‘ena posluÅ¡ajte u ovom svjedoÄanstvu.
