U sklopu manifestacije „Lipanjske zore 1992. – 2023.“ u petak je u Rodoču kod Mostara obilježena 31. godišnjica oslobođenja vojarne „Stanislav Baja Kraljević“.
Ova vojarna je praktički bila servis agresorskim snagama koje su preko nje osiguravali mostobran koji je kontrolirao prilaze gradu Mostaru i prometnice Mostar-Varda-Kruševo-Čitluk i Mostar-Žovnica-Široki Brijeg. Ova veličanstvena akcija „Lipanjske zore“ je razbila neprijateljske snage i potpunosti je tog 11. lipnja oslobođena desna obala rijeke Neretve, rekao je umirovljeni general HVO-a Stanko Sopta Baja, čiji govor donosimo u nastavku u cijelosti:
Dragi prijatelji, dobrodošli!
Opet smo se ovdje nakon trideset i jednu godinu okupili.
Grlimo i pozdravljamo se, s tugom i sjetom prisjećamo se tih slavnih dana, dana ljubavi, dana žrtve, zora
slobode!
Ponosni smo na njih!
Ponosni smo i zahvalni dragom Bogu što nam je dao snage svjedočiti ljubav kroz patnju i žrtvu!
Ponosni smo na naše prijatelje, naše suborce koji darovaše živote jer njihova ljubav bijaše bezgranična!
Stanislav Baja Kraljević, rođen 13.studenog 1970. u Širokom Brijegu od majke Ive rođene Slišković i oca
Gojka.
Mijo Babić rođen 3. prosinca 1968. u Prisadama općina Doboj, od majke Ivke i oca Nikole.
Danas bi Stanislav imao 53 , a Mijo 55 godina.
Oba poginuše ovdje 11. lipnja 1992., oslobađajući Hercegovinu, svoj Hrvatski narod, svoju Hrvatsku grudu od Srpsko-Jugoslavenskog okupatora i komunističkog zla, od kokarde i petokrake pod kojima bijasmo 74 i 47 godina, do tad 1992!
Na dan pogibije Stanislav je imao 22, a Mijo 24 godine!
Tih zora i dana, lipnja devedeset druge, rađala se sloboda, a za nju je ginula Hrvatska mladost. Njih 68, od 7. do 26. lipnja.
Dragi prijatelji, sve ove godine s nama su ovdje bili, svijeću zapalili, Bogu su molili za pokoj njihovih duša, majka Iva i otac Gojko našeg viteza Stanislava. No ovaj put majke Ive nema s nama, dragi Bog je pozvao k sebi i svom sinu Stanislavu. Nedostaje nam, nedostaje nam njen utješni pogled pun vjere i nade. Ostavila
nam je duboko sjećanje na ljubav kojom majka oplakuje sina.
Dragi Gojko veliko hvala tebi i tvojoj Ivi od nas prijatelja i suboraca s kojima u boju bijaše Stanislav!
Molim vas, sad ćemo se u tišini spomenuti majke Ive i svih majki koje rodiše Vitezove!
Pokoj vječni daruj im Gospodine!
Počivale u miru Božjem!
Vrijeme neumitno teče, mi se mijenjamo, svijet se mijenja, no jedan ideal koji je čovjeku dao Bog je ideal slobode, on čovjeka potvrđuje, on mu daje priliku da u punini razvija darove i njima oplemenjuje svijet.
Bez slobode svijet je velika tamnica kojom vladaju nasilnici. Danas svjedočimo da jedan takav nasilnik želi pokoriti Ukrajinski narod. Neće uspjeti u zlu naumu jer majke su rodile sinove koji sanjaju slobodu koji za nju žrtvu prinose!
Majke su pobjednici, one rađaju Slobodu!
Sve vam dobro u životu želim, obilje zdravlja i Božjeg blagoslova!