Diana Zadro ………Nije mi ništa…..

Prepoznaće ljudi oko tebe kad si tužan i kad si sretan . Smatraće da znaju kad lažeš, kad si iskren, kad se foliraš. Biće ubjeđeni da si rekao šta nisi, da nisi mislio šta jesi, vidjet će kad si bjedan i kad si zadovoljan.

Samo neće vidjeti , prepoznati niti pružiti ruku kad toneš u bezdan.

“Nije mi ništa!” – povjerovat će tvojim riječima.

“Super sam!” – povjerovat će tvom osmjehu.

“Sve je u redu.” – povjerovat će tvom šutanju .

Nije ih briga. Lakše je tako.

Etiketiraće te, preponosni na svoju percepciju, da si bezobrazan, samoživ, sebičan, loš. Da si jak, sam svoje ližeš rane, pozitivan, uspešan.

Samo se neće zapitati šta se krije iza suza i smjeha, teških riječi tišine,

Kad toneš u bezdan, uvek ćeš slati signale. Nekada jasne, nekada uvijene, jer u genima je zapisana borba za opstanak, a u nama da se čovjek na čovjeka oslanja.

Nije ih briga. Lakše je tako.

Izvrtaće ti riječi , ali ne i dušu.

Mjetit će ti vrijeme, ali ne i teret.

Kad padaš u bezdan, ne očekuj da će te ičija ruka zadržati. Samo je važno da znaš: ako bezdan može da proguta tebe, možeš i ti da progutaš bezdan.

Sam.

Jer čovjek se na čoveka naslanja, ali je ljudi sve manje.

Lipa vam noć…..