180 godina od dolaska fratara u širokobriješko selo Čerigaj

19. svibnja jedan je od najznačajnijih datuma u povijesti franjevačkog reda u Hercegovini, ali i Hercegovine uopće. Tog dana prije 180 godina u širokobriješko selo Čerigaj stigli su hercegovački fratri koji su bili na službi u samostanu Svete Katarine u Kreševu. S njima su na Čerigaj stigli klerici i novaci koji su se školovali u Kreševu. Osmanlijske vlasti u 16. stoljeću srušile su samostane u Mostaru, Konjicu i Ljubuškom pa su franjevci o hercegovačkom katoličkom puku skrbili iz dalmatinskih mjesta Živogošća, Zaostroga i Kreševa. Kad su se za to postigli uvjeti, rodila se ideja o velikom povratku franjevaca u Hercegovinu. U Čerigaju je već otprije postojala župna kuća Blatske župe, odnosno župe Čerigaj, pa je fra Nikola Kodrić 1844. godine sagradio još jednu kuću kako bi se osigurao smještaj za pristigle fratre i omogućilo školovanje hercegovačkog podmlatka.

odine 1846. na obližnjem Širokom Brijegu počela je gradnja franjevačkog samostana, a dvije godine potom iz Čerigaja su đaci preselili na Široki Brijeg.  Tako će se školski sustav Hercegovačke provincije (1892.) Uznesenja Blažene Djevice Marije razviti uz tri samostana: sjemenište na Širokom Brijegu, novicijat na Humcu te bogoslovija i filozofija u Mostaru. Najugledniji franjevci  slažu se oko toga da je u Čerigaj začetak širokobriješkog samostana, sjemeništa, novicijata i glasovite Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu.

Prije 40 godina obnovljena je prva franjevačka kuća u Čerigaju i pretvorena crkvu Dvanaest apostola. Obnovljena je i druga kuća u kojoj se planira otvoriti muzej. U slavu dolaska, odnosno povratka, fratara u Hercegovinu u čerigajskoj crkvi s početkom u 16 sati u nedjelju, 19. svibnja, održano je misno slavlje koje je predvodio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.