TAJ BRIJEG
Dok ga promatram spoznajem
kako se nekoć
pod stoljetnim hrastom rodila duga
i svojim bojama otkala Brijeg.
Umivajući ga zorama,
hranila ga molitvom,
čvrsnući za nadolazeće
nevere i oluje.
Odrastao je poput feniksa.
Nadrastajući uvrede i boli
prerastao u izvorište smiraja.
Taj Brijeg pod kojim se sanja i živi,
rađa, umire, putuje, moli.
Taj Brijeg – pod kojim jesam i bit ću.